Gospić otvorio opasan problem za Vladu RH: "Imamo hibridne napade o kojima nitko ne govori"

Plenković je već sazvao hitan sastanak parlamentarne većine, a prema informacijama Dnevnog iz HDZ-a, unutar vladajuće stranke ozbiljno se razgovara o političkim posljedicama. Naš izvor poručio nam je da “netko mora platiti političkom glavom” te najavio smjene i degradacije. Milanoviću se tako otvara prilika da dodatno pojača pritisak upravo u trenutku kada Vlada pokušava staviti situaciju pod kontrolu. A predsjednik pritom raspolaže s nekoliko političkih i institucionalnih mogućnosti, piše Dnevno.hr.

Jedna od njih prošla je prilično nezapaženo. Hrvatski sabor nalazi se u razdoblju redovite ljetne stanke, ali Ustav predsjedniku Republike daje mogućnost da zatraži njegovo izvanredno zasjedanje. Sabor, naime, izvanredno zasjeda na zahtjev predsjednika Republike, Vlade ili većine zastupnika. Milanović bi zato, procijeni li da političke razmjere slučaja treba odmah raspraviti, mogao povući prilično spektakularan potez i zatražiti povratak zastupnika u sabornicu. Time, naravno, ne bi mogao određivati rezultate istrage niti samostalno smjenjivati ministre ili druge dužnosnike. Politički efekt bio bi nešto sasvim drugo.

Može dovesti vodu na svoj mlin

Predsjednik bi mogao Vladu dovesti u situaciju u kojoj bi se usred ljeta pred cijelom javnošću raspravljalo o Gospiću, odgovornosti državnih institucija i svemu što se događalo prethodnih godina. Oporba bi dobila veliku pozornicu za napad, dok bi vladajući morali braniti postupanje sustava u trenutku dok istraga još traje. Za Milanovića bi takav potez imao još jednu političku prednost. Mogao bi se postaviti kao osoba koja zahtijeva hitnu reakciju institucija, dok bi eventualno protivljenje vladajućih pokušao prikazati kao izbjegavanje rasprave.

No postoji i druga mogućnost koja se nameće zbog samih razmjera ekološkog problema. Riječ je o Vijeću za nacionalnu sigurnost. Tu su predsjednikove ovlasti bitno drukčije. Milanović ga ne može jednostrano sazvati. Prema Zakonu o sigurnosno-obavještajnom sustavu, sjednicu Vijeća zajednički sazivaju predsjednik Republike i predsjednik Vlade te zajednički određuju pitanja o kojima će Vijeće raspravljati. Predsjednik bi, dakle, mogao od Plenkovića zatražiti sazivanje Vijeća i time Vladi ponovno baciti političku rukavicu, ali za održavanje sjednice trebala bi postojati suradnja dvojice čelnika izvršne vlasti.

Je li slučaj s opasnim otpadom uopće pitanje nacionalne sigurnosti, pitali smo stručnjaka za sigurnost Željka Cvrtilu. On nema dvojbi da sigurnosna dimenzija postoji, ali istodobno smatra da održavanje sjednice Vijeća u ovoj fazi ne bi nužno donijelo nešto novo. “Sigurnosni rizik svakako postoji, definitivno. S obzirom na to da se manje-više sve zna, tko su akteri počinjenja i tko je sve sudjelovao, a istraga je još u tijeku, ne vidim sada svrhu što bi sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost napravila”, rekao je Cvrtila za Dnevno.

Drugim riječima, Milanović bi politički mogao otvoriti pitanje nacionalne sigurnosti, ali Cvrtila smatra da treba razlikovati postojanje sigurnosnog rizika od potrebe da se zbog njega u ovom trenutku saziva Vijeće. Za njega je puno veći problem način na koji taj sustav funkcionira općenito. “Stvar je u tome da to Vijeće inače ne funkcionira i to je sigurno jedan od razloga različitih vrsta ugrožavanja nacionalne sigurnosti Hrvatske”, tvrdi Cvrtila. Slučaj Gospić opisuje kao ekološku ugrozu, ali upozorava da Hrvatska istodobno ima i cijeli niz drugih sigurnosnih izazova kojima se, prema njegovu mišljenju, ne posvećuje dovoljno pozornosti.

“Ovdje je sada ekocid, dakle ekologija. Ali vi imate hibridne napade koje oni sada uopće ne primjećuju. Od obrazovanja, energetike, kulture, glazbe, oni se uopće time ne bave i ne prepoznaju ih”, rekao je. Cvrtila smatra da dio problema proizlazi iz toga što Hrvatska nema dovoljno jasno definirane vlastite interese prema kojima bi zatim gradila sigurnosnu politiku. “I to je zbog toga što nemamo jasno definirane hrvatske interese”, kaže. Njegova kritika ide i korak dalje. Smatra da slučaj otvara puno šire pitanje nadzora unutar državnog sustava.

‘Službenici su nedodirljiva kasta’

Cvrtila posebno problematizira način na koji se nadzire rad državnih službenika i upozorava na često korištenu formulaciju prema kojoj u slučaju sumnji jednostavno treba pustiti institucije da rade svoj posao. “A zašto su Mikolić i ekipa bili u tome? Zato što nema uspostavljenog kvalitetnog nadzora nad službenicima u Hrvatskoj. Oni su nedodirljiva kasta i kaže se: ‘Neka sustav reagira.’ A sustav ne može”, rekao je Cvrtila.

Pritom naglašava da rješenje nikako ne vidi u tome da policija ili sigurnosno-obavještajne službe neprestano nadziru državne službenike. “To nije moguće da SOA i policija to rade. To bi bio sustav Sjeverne Koreje”, upozorava. Ali smatra da između potpunog izostanka kontrole i policijskog nadzora postoji prostor za uspostavljanje drukčijeg, učinkovitijeg mehanizma. “Ali da se može postaviti adekvatan sustav, a da nije tajna služba i policija – apsolutno se može”, zaključio je Cvrtila.

Upravo njegove riječi pokazuju koliko je slučaj Gospić prerastao početno pitanje ilegalnog otpada. Ako se tijekom istrage pokaže da problem nije bio samo u ljudima koji su eventualno činili kaznena djela, nego i u slabostima sustava koji ih nije uspio zaustaviti, politička odgovornost mogla bi postati puno šira. A tu se Milanoviću otvara prostor. Ne mora čak ni sazivati sigurnosne institucije da bi politički profitirao od cijele situacije. Dovoljno je da od Plenkovića počne javno tražiti odgovore, odgovornost i konkretne poteze.

Ako poželi napraviti korak dalje, može predložiti sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost. Cvrtila smatra da sigurnosni rizik postoji, ali da u ovoj fazi ne vidi svrhu takve sjednice. Milanoviću zato politički možda još zanimljivija ostaje druga mogućnost: zahtjev za izvanrednim zasjedanjem Hrvatskog sabora. Takav potez ne bi riješio ekološki problem niti zamijenio istragu, ali bi politički učinio upravo ono u čemu je Milanović tijekom svojih sukoba s Plenkovićem bio najuspješniji: natjerao bi premijera da igra utakmicu na terenu koji nije sam odabrao.

Hoće li predsjednik doista krenuti tim putem, zasad ne znamo. No ako odluči da je Gospić prilika za veliku jesensku ofenzivu protiv Vlade, ovaj put na raspolaganju nema samo mikrofon. Ima i nekoliko konkretnih institucionalnih poteza kojima Plenkoviću može dodatno zakomplicirati već dovoljno neugodnu situaciju.