Uoči tužne obljetnice smrti u izdanju nakladničke kuće Fraktura objavljena je njezina biografija Voli me više od svega na svijetu koju je glumica napisala prije svoje smrti, a posthumno ju je objavio njezin suprug, redatelj Goran Gajić, piše Večernji list.
U knjizi opisuje svoj život koji je bio prepun uzbuđenja, veličanstvenih uspjeha, padova, ljubavi i izdaja...
Dotakla se Mira u knjizi ostvarenja svog 'američkog sna', ali i života svojih bližnjih majke Branke i oca Ivana te bake Ljube, supruga Gorana i sina Marka, kojem je knjigu i posvetila. Upravo odlomak u kojem se obraća sinu i koji je objavljen u najavi knjige u mnogima je izazvao duboke emocije. “Da li pišem ovu knjigu za tebe? Da bi ti mogao razumjeti što se dešavalo prije tebe? Kako bi mogao proviriti u daleki, davno nestali svijet iz kojeg su potekli tvoji roditelji? Da li uopće želiš znati nešto o tome? Da li ti treba ta teška prtljaga, prtljaga koju tvoja majka vuče sa sobom cijeli svoj život, ne nalazeći načina da je bar načas odloži? Ili pišem za sebe, sebi? Zašto? Da li zato da ‘bolje razumijem samu sebe’ pokušavajući detektirati skrivenu ‘priču’ u raštrkanom, nelogičnom, kaotičnom narativu svojega života?
Dok sam pokušavala odgovoriti na ta pitanja na koja odgovor nije moguć, boreći se s riječima jezika koji nije moj (iako se drsko pretvaram da jest), desilo se nešto jako čudno: odrastao si. Ne samo to: Amerika je postala drugačija zemlja, zemlja zlokobno slična mjestu koje smo nekoć napustili s užasom i u očaju. Više nema sumnje da su sile koje su nas istjerale iz naših domova izvojevale globalnu pobjedu. Već smo se jednom borili s tim silama. Sada smo umorni. Iscrpljeni ponavljanjem. Usto, prilično neobično, ova knjiga postaje drugačija knjiga. To više nije knjiga sjećanja na daleko mjesto i daleko vrijeme. Ona postaje nešto puno drugačije: molba Americi i svijetu.”, stoji u odlomku knjige napisane na 640 stranica.
Inače, jedna od naših najvećih glumačkih diva Mira Furlan rođena je 7. rujna 1955. u Zagrebu, gdje je diplomirala 1978. glumu na Akademiji dramske umjetnosti. Iste je godine postala članica HNK u Zagrebu, gdje je ostvarila više zapaženih uloga za koje je višestruko nagrađivana.
Nastupala je i na televiziji; na filmu je počela nastupati 1982. u ''Kiklopu'' Antuna Vrdoljaka, a ubrzo je postala jedna od vodećih hrvatskih glumica, navodi Hrvatska enciklopedija. Uz kazališne i televizijske uloge, prosječno nastupa u tri do četiri filma godišnje. Značajnije uloge ostvarila je u filmovima ''U raljama života'' (R. Grlić, 1984), ''Otac na službenom putu'' (E. Kusturica, 1985), ''Za sreću je potrebno troje'' (R. Grlić, 1985) te u televizijskim dramama i serijama (''Putovanje u Vučja''k, 1986., ''Tuđinac'', 1990. E. Galića). Od kraja 1980-ih pretežno radi u Beogradu, a 1991. odlazi u SAD, gdje nastupa u kazalištu (The Hudson Guild Theatre, Los Angeles), a od 1996. i na televiziji (TV film My Antonia, TV serija Babylon 5). Bila je članica The Actors Studia.
Dnevnik.ba