Ekonomist o rudarenju litijuma: "Najveće zalihe litijuma u Europi su u Njemačkoj, Austriji, Portugalu i Španjolskoj, a ne u BiH ili Srbiji. Gospodo, zašto ne rudarite kod sebe?!"

Na mogućnost da napravimo stratešku grešku i bespovatno uništimo prirodu, podzemne vode i sve što vrijedi, zbog rude za koju niko više nije siguran ima li značaj kakav joj se davao, upozorava ekonomski stručnjak Damir Miljević u razgovoru za Avaz.

Proizvodnja baterija

Litijum je važan samo u proizvodnji baterija za automobile, ali nove tehnologije, pojašnjava, potiskuju litijum – jonske baterije.

- Natrijum – klorid baterije, nešto kao slana voda, je tehnologija kojom se ovladalo i ove godine će izaći prvi automobil s dometom 250 kilometara. Nisu zapaljive, njihova proizvodnja je 100 puta jeftinija od litijum – jonskih, imaju puno brže cikluse punjenja i pražnjenja, a jedini nedostatak im je manja gustoća energije pa su pogodne kao stacionarne. One će biti korištene za gradske automobile, dok će se za duže ture ići na vodonik, jer Japanci već razvijaju takve modele. Zato je veliko pitanje kolika će za 10 godina biti potražnja za litijumom – pojašnjava Miljević.

Dodaje da vlasti u BiH niti znaju, niti prate što se događa u svijetu, koji je duboko u trećoj industrijskoj revoluciji. Drugi problem „rata za litijum“ je što su u BiH bitni samo kratkoročni interesi.

Tehnologije stare preko 100 godina

- Netko misli da se mogu zaraditi neke pare tako što će se uništiti priroda, pri tome i ne razmišljajući da, ako već netko treba to da radi, možemo raditi i mi jer tehnologije rudarenja su stare preko 100 godina. Oko 95 posto kritičnih materijala, ne samo litijuma, već bora, cinka, bakra u svijetu pod kontrolom je Kine. To je za ostatak svijeta problem, koji se onda prebija preko „afričkih zemalja“ kao što je i BiH. Najveće zalihe litijuma u Europi su u Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Finskoj, Portugalu i Španjolskoj, a ne u BiH ili Srbiji. Postavlja se pitanje, ako je to „zlato 21. stoljeća“, gospodo, zašto ne rudarite kod sebe?! – ističe Miljević.

Dnevnik.ba