Iako tek stasao i spreman za rekordni prinos, ovaj zasad kruške u Šijama kod Tešnja će završiti kao ogrjevno drvo. Najpoznatiji voćar u tešanjskom kraju s tugom pristupa poslu, ali je, kaže, ovu gorku pilulu, jednostavno, morao progutati.
„Nekad ta gorka pilula izliječi čovjeka pa on ozdravi i krene ponovno stvarati. Hajde, neka i ova moja gorka pilula nekoga probudi“.
Balić ističe kako proizvodnju kruške u posljednjih pet godina ugrožavaju nepovoljne vremenske prilike, mraz i suše, ali i stalno poskupljenje zaštitnih i sredstava za prehranu, uz nezaobilaznu nelojalnu konkurenciju.
„U posljednje tri godine reeksport kruške. Kruška koja dolazi u BiH iz Belgije i Nizozemske prepakira se, nešto za izvoz, nešto za domaće tržište tako da smo mi, domaći proizvođači, stjerani uza zid“.
Balić se pita je li Federaciji strateški cilj proizvodnja hrane. Ako jest, predlaže temeljnu reorganizaciju i poziva struku da se uključi.
„Imamo možda i preko tisuću udruga poljoprivrednih proizvođača na razini MZ, općina, županija, Federacije... Pod hitno sve to pozatvarati. Svi su se oni oslonili na proračun. Ne može ući u upravne strukture čovjek, ako je riječ o voćarstvu, koji nema dva, tri, pet hektara, koji nije profesionalni proizvođač voća, koji nije robni proizvođač, koji nije na tržištu. Na kraju krajeva, ne može biti čovjek koji ne zna muke u voćarskoj proizvodnji “.
Voćari u Federaciji trenutno na pomoć putem javnog poziva mogu računati samo pri podizanju zasada. Za razliku od farmera koji ostvaruju poticaj na litru proizvedenog mlijeka, voćari nemaju takvu podršku, izuzev onih koji pod jednom kulturom imaju 20 hektara i tako ostvare poticaj od skromnih 900 maraka po hektaru.
„Izuzev općinskog, 20 pfeninga imamo, ali to je isto ograničenje do deset tona da bi se ostvarilo maksimalno 2.000 maraka. Znači, općinski ima. županijsko ništa, federalno ništa. Mraz, snijeg, suša. Nema od toga ništa“.
Balić vjeruje da će politika početi slušati struku. Dok se to ne dogodi, ovakvo uništavanje zasada će biti čest prizor.
Dnevnik.ba