Dražen Barbarić: Temeljni zahtjev Hrvata je reset na dejtonske postavke

Barbarić tumači karakter bosanskohercegovačkog sistema, oblikovanog principima Dejtonskog mirovnog sporazuma. Govori o ciljevima političkih elita u BiH nakon 1995. godine i u kojoj mjeri su do danas evoluirali.

Tvrdi da je politički cilj hrvatske nacionalne elite zapravo originalni Dejton, te smatra da se rješenje pat pozicije u BiH može naći u zapadnoj političkoj tradiciji, prenosi Klix.

Na početku izlaganja je rekao da bosanskohercegovački konstitucionalizam, moderne BiH, nije građanskog karaktera gdje su jednakopravni građani.

"Svi mi pojedinci sa svojim udjelima suverenosti kao građani, nismo nikada utkali nekakav zajednički imaginarni oblik državnosti. Dakle, nikada kao građani nismo sklopili društveni ugovor građanskog, civilnog, liberalnog tipa", rekao je Barbarić.

Dodaje, da je možda najbliži događaj tome bio referendum 1992. godine, kada je, kako je istakao, bila isključena jedna cijela nacionalna zajednica.

"O javnom narativu tog vremena, 'Oslobođenje' koje je izašlo na dan referenduma 29.02. 1992. godine piše kako su citiram 'Pripreme za referendum građana BiH uspješno završene te da sada ostaje samo da se iskaže politička volja za samostalnu, nezavisnu i nedjeljivu BiH njenih suverenih naroda'. Dakle, to je javni narativ toga vremena. Prenosim 'Oslobođenje', a ne neki opskurni medij", rekao je Barbarić.

Smatra da je Dejtonskim mirovni sporazumom stvorena tripartitna suverenost koja se sastojala od triju prenesenih udjela suvereniteta "defacto ratnih zajednica" iskazanih preko volja, odnosno pregovora, političkih lidera tih zajednica.

"I ono što je u tom smislu bitno i udjela teritorija koje su ti politički lideri ratnih zajednica unijeli u mirovni sporazum. Bilo kome drago ili krivo, nažalost, tako je stvorena tripartitna suverenost i teritorijalna kompozicija suverene Bosne i Hercegovine", kazao je Barbarić.

U nastavku je je kazao da klasični model liberalno predstavničke demokracije, tada, nije mogao da održi liberalni građanski poredak u multinacionalnoj državi.

"Pogotovo 1995. godine u ratom razorenom i ratom izmrcvarenom društvu kakvo je bilo naše bosanskohercegovačko. Zašto? Zato što bi liberalni politički poredak nakalemljen na takvu vrstu razorenog društva stvorio diktaturu većine", kazao je Barbarić.

Dodao bi da bi u takvoj situaciji većina provodila apsolutnu hegemoniju.

"Ustavotvorac, kakav god da jeste, to je jako dobro znao 1995. godine da izbjegne zamku ovoga o čemu sam govorio. Integrirao je jedan dio konsocijacijskog elementa političkog sistema, protkao ih cijelom vertikalom. Upravo je prevenirao dominaciju diktaturu većine i to je originalni Dejton", rekao je Barbarić.

Što je cilj politike hrvatskih nacionalnih stranaka?

Prema njegovom uvjerenju Dejtonu se nikada nije pružila prava prilika da pokaže ono što je moguće u smislu razvoja državnosti.

"Sve tri zajednice, političke elite, nacionalni segmenti, apsolutno su prihvatili Dejton kao neku vrstu privremenog rješenja. Svaka elita je imala svoju viziju Dejtona, kako će on u budućnosti funkcionirati", navodi Barbarić.

S tim u vezi iznio je stav o ciljevima tri političke elite nakon 1995. godine.

"Srbi su tendirali daljnjoj dezintegraciji BiH, krajnji cilj je bilo ostvarivanje defacto državnosti Republike Srpske. Bošnjaci su tendirali prema unitarizaciji države s nekakvom vrstom regionalnog ustrojstva što bi stvorili princip nacionalizirajuće države s nekakvom vrstom pridodanog državnog,a ne ustavnog, patriotizma. Hrvati su u početnoj fazi također imali i secesionističke i konfederalne elemente. Ali meni se čini da nakon sloma 'Hrvatske samouprave' početkom 2000-tih, su eksplicitno tendirali ka daljnjoj federalizaciji BiH, stvaranjem po mogućnosti vlastitog entiteta"; rekao je Barbarić.

Smatra da bi to bio nekakav oblik subdržavnog nacionalizma i očuvanja manjinskog identiteta kroz nekakav oblik federalne autonomije. S druge strane smatra da je Dejton garant opstanka države.

"Vrlo bitna stvar, on je nezamjenjivi garant suvereniteta, kakav god bio, i teritorijalnog integriteta, nedjeljivosti države. Vjerovali ili ne, za Hrvate, kad saberete sve deklaracije HDZ-a i HNS-a, sve prijedloge koji su bili u pregovorima za Izborni zakon, on sada služi kao krajnji cilj. Temeljni zahtjev Hrvata koliko ga ja mogu iščitati je reset na dejtonske postavke", kazao je Barbarić.

O razlozima neuspjeha Dejtona

Govoreći o poziciji Ureda visokog predstavnika tvrdi da je BiH praktično uvela međunarodnu zajednicu kroz instituciju OHR-a kao konstitutivni element političkog sistema.

"Mi smo svjetska prijestolnica intervencionizma", rekao je Barbarić.

On tvrdi da je Dejtonski mirovni sporazum neuspješan zato što nije bilo ugrađeno postojanje minimalnog konsenzusa o minimalnoj zajedničko državnosti.

"Kao svakom privremenom rješenju njemu je jednostavno istekao rok trajanja. S tim da međunarodni faktor nije iznašao model njegove nadogradnje. Nadalje, nije donio postojanje minimalnog konsenzusa o političkom sistemu. Mi i dan danas imamo centripetalne i centrifugalne silnice u političkom sistemu. Treća stvar, i međunarodna zajednica je bila nekonzistentna. Nabili su tranzicijski kalup koji može proći u Češkoj ili Sloveniji ne može proći u postkonfliktnom ratom razorenom društvu ", rekao je Barbarić.

Dodaje da bez odražavanja nacionalnog/kulturološkog pluralizma u političkoj sferi neće imati sreće.

"Sad govorim o svim nivoima, od države do lokalne zajednice, gdje nema stvarne politike prepoznavanja i priznavanja. To kod onih koji nisu prepoznati i priznati izaziva duboki osjećaj poniženosti, neku vrstu nepovjerenja prema toj instanci koja je ne priznaje", kazao je Barbarić.

Tvrdi da postoji cijela zapadna tradicija hibridnih režima koja tu vrstu podijeljenosti zna riješiti i pretočiti u funkcionalne sisteme.

"Nama nije Obala Slonovače ili konsocijacija Libana uzor. Postoji cijeli set, ne konstitutivnosti, kao temeljnog načela naše države, nekih oblika kolektivnih prava ili teorijski rečeno zaštite grupno diferenciranih prava koje baštini zapadni demokratski svijet. Španjolske autonomne zajednice, švicarsko kantonalno uređenje, specifičnost Južnog Tirola, devolucija u Velikoj Britaniji, Alandski otoci u Finskoj, Belgija, kanadski model. Ja ne vidim u njima rukopis sovjetskih ustavnih pravnika, a vidim demokratska pluralna društva", kazao je Barbarić.

Dodao je da nama nužno kad tad treba "derivat preklapajućeg konsenzusa" koliko god tanak i proziran u ovom trenutku bio.

Dnevnik.ba