- Nema čovjeka bez vjere. Čak i ateista vjeruje u nešto, vjeruje u ništavilo. Ta vjera čovjeku daje nadu u nešto što će tek doći kao nagrada. A nagrada slijedi nakon što smo se potrudili najbolje iskoristiti naš život i povjerene nam talente. Svi mi u sebi imamo usađen naravni zakon. Po tom zakonu razlikujemo dobro od zla. Kada učinimo dobro ili zlo naša savjest nam odmah potvrđuje ili osuđuje naše misli, riječi ili djela, kazao je Tadić.
Naglasio je da su svi ljudi usmjereni na vječnost i da je ljudska duša besmrtna te da u trenutku smrti ona odlazi pred Boga.
- Ljudsko tijelo polažemo u zemlju i ono čeka uskrsnuće tijela o posljednjem danu. Vjera nas uči kako će nas Bog suditi po našem životu i po našim djelima. Ona nas potiče i hrabri da činimo dobro, a izbjegavamo zlo. Ta ista vjera nas potiče da svojim bližnjima činimo sve ono što želimo da i oni nama čine. Svatko želi da mu se čini dobro i to je onaj pozitivni pogled na život koji Bog očekuje i od mene i od tebe. Biti dobar je teško, ali se naposljetku dobro dobrim vrati. Bog nas je stvorio na svoju sliku. Bog je plemenit i dobar prema nama. Takve nas upravo želi, na svoju sliku. Slika čovjeka je odraz božanskog pretočena i ulivena u ljudsko biće. Gledati u bližnjemu Boga i njegov odsjaj je ljubav na koju smo pozvani. To je zalog vječnog života i Uskrsa kojemu se nadamo i kojeg iščekujemo, poručio je on.
Čestitajući Uskrs svima koji vjeruju u vječni život i Uskrsnuće, poželio je da ga čestito i pošteno dočekaju.
- Na svijet si došao gol i otići ćeš s njega gol. Došao si na svijet bespomoćan, ranjiv i slab i otići ćeš s njega bez novca i materijalnih stvari. Na tvome prvom tuširanju bio je potreban netko drugi da te opere i u posljednjem će te netko drugi oprati. Takav je čovjek! Pa otkuda onda toliko ponosa, toliko zlobe, toliko ljubomore, toliko zavisti, toliko mržnje, toliko ogorčenja, toliko sebičnosti...? Vrijeme na zemlji je ograničeno, a ponekad ga trošimo tako besmisleno, kazao je goraždanski župnik.
Dnevnik.ba