Bilo bi dobro kada bi svi akteri na političkoj sceni u BiH imali dovoljno mudrosti da neke stvari koje su dio naše prošlosti pokušamo staviti po strani, a ne stalnim perpetuiranjem u javnom prostoru “nekima gurati prst u oko, i još im soliti rane“. Bez obzira na nasljeđe koje je ostavio Tribunal u Haagu svojim radom u posljednjih 20 godina čak i u pogledu pravomoćnih sudskih preuda i završenih postupaka, smatram da nije niti ostvario svoje temeljno poslanje, niti zadovoljio standarde u pogledu utvrđivanja istine i pravde u proteklom ratu na prostorima bivše Jugoslavije, osobito u pogledu zbivanja koja su se događala na prostorima naše države.
U tom pogledu komentirao bih i ova nastojanja gospodina Ive Komšića koja želi postići autorstvom nad knjigom “Tuđmanov haški profil“.
U Bosni i Hercegovini, u našoj državi i društvu, postoje ona pitanja oko kojih se vjerojatno nikada nećemo složiti niti moći usuglasiti. Održavati društvo u prošlosti ne može napraviti željene iskorake.
Posebno kada to rade ljudi čiji je moralni kredo u pogledu onoga o čemu moraliziraju u velikoj mjeri upitan. Vidjeli smo da je gospodin Komšić svojevremeno potpisivao Zajedničke deklaracije o organiziranju BiH kao Unije 3 Republike, da je zajedničkim istupom pozivao i molio predsjednika Tuđmana da ne dopusti nestanak države BiH, da je nekada sasvim drugačije govorio o ulozi RH i vodstva HR-HB u ratnom i poratnom vremenu u BiH.
Tu neke stvari nisu ni logične ni dosljedne u ponašanju gospodina Komšića. Nekada ranije je sasvim drugačije razmišljao i djelovao. Danas govori da je Hrvatska agresor na BiH te da je imala genocidnu politiku prema jednom narodu u BiH.
Gospodine Komšić jeste li vi dijelili BiH potpisujući ove deklaracije, te zašto se molili agresora da spriječi nestanak države. Zar se agresor uopće moli za takve stvari.
U tom pogledu smatram da ovom knjigom, koja je evidentno propagandni materijal i koja za cilj ima nastavak rata političkim sredstvima, se želi stavljati etikete mom narodu koji nije doživio zadovoljenje pravde ni utvrđenje istine ni pred Tribunalom u Haagu ni pred domaćim sudovima.
Narod koji je doživio Trusinu, Uzdol, Doljane, Križančevo Selo, Buhine Kuće, Travnik, Bugojno, Konjic, Jablanicu, Prijedor-Briševo …, narod koji se borio za svoj biološki ostanak i koji je u odnosu na popis iz 1991 prepolovljen, a žrtve nikada nisu na pravi način zadovoljene, ne može biti genocidan i ne može rasturati državu kako to Komšić govori.
Na ciljeve i ideje koje se navedenom knjigom žele postići, mogu samo reći da borba Hrvata za ustavno-pravnu i političku jednakopravnost, neće biti zaustavljena, poručio je Cvitanović.
Dnevnik.ba