Odnosi Srbije i Njemačke u vremenu koje je obilježila Angela Merkel bili su vrlo intenzivni, budući da je rješavanje kosovskog problema iz Ujedinjenih naroda prebačeno u nadležnost Europske unije. Stvari se, međutim, nisu rješavale, kako su mnogi očekivali, u Bruxellesu, već u Berlinu.
U svojoj dugoj vladavini koja je počela nakon tijesne pobjede nad Gerhardom Schröderom na izborima 2005. godine, Angela Merkel je susretala trojicu lidera Srbije.
Iako predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da je ponosan na najveći broj sastanaka s Angelom Merkel, njen prvi susret s državnicima Srbije bio je 15. svibnja 2006. u Berlinu, kada je primila premijera Vojislava Koštunicu kojem je poslije sastanka bilo jasno da će Njemačka u slučaju proglašenja neovisnosti Kosova priznati taj čin.
Težak odnos s Tadićem
Prvog listopada 2008. predsjednik Srbije Boris Tadić bio je gost njemačke kancelarke, čak je dobio i nagradu „Kvadriga“ za nepokolebljivost na europskom putu. Ponovno je glavna tema bila Kosovo, a onda kolovoza 2011. godine, nakon što su Srbi sa sjevera Kosova spalili Jarinje i postavili barikade, Angela Merkel stiže u Beograd na vrlo težak i neprijatan sastanak s predsjednikom Srbije.
„Angela Merkel je svoju ljutnju na toj konferenciji mnogo više iskazivala prema svojim suradnicima koji su je informirali da ću ja prihvatiti sve što ona od mene traži, a od koga su oni dobili tu informaciju to do današnjeg dana nisam uspio saznati“, kaže Tadić za N1.
„Tko je njima u Srbiji rekao da ću ja prihvatiti sve što od mene traži njemačka kancelarka tog trenutka, bit će zanimljivo povijesno pitanje, a vidim da ga povjesničari nešto ne istražuju, ali ja sam imao potpuno principijelnu poziciju, nikada ne bih odstupio od te pozicije, imajući u vidu politiku koju sam zastupao. Ali dobro, jesam li platio političku cijenu? Da, vrlo vjerojatno, možda je zato i uslijedila ta čestitka Nikoliću nekoliko sati prije kraja izbora iz Bruxellesu“, dodaje.
Na scenu stupa Aleksandar Vučić
Tako je Boris Tadić otišao čekati neki drugi film, a na scenu je stupio Aleksandar Vučić. Najprije kao prvi potpredsjednik Vlade igra ključnu ulogu u sklapanju Bruxelleskog sporazuma 2013. godine, osigurava red i mir na sjeveru Kosova i uklanjanje barikada. Time stječe povjerenje kancelarke Merkel što se jasno vidi kasnije u migrantskoj krizi 2015. godine, kada je otvoreno podržala Vučića i ukorila hrvatskog premijera Zorana Milanovića koji je, zbog priljeva migranata, tada zatvorio granicu sa Srbijom.
Na pitanje je li Angela Merkel ipak ukazala Vučiću čast time što je na kraju svog mandata kao kancelarka i pred odlazak u mirovinu, posjet Beogradu vjerojatno njeno posljednje diplomatsko putovanje, gdje se s predsjednikom Srbije odvojeno sastaje u odnosu na sve druge regionalne lidere s kojima će razgovarati zajedno, Boris Tadić odgovara:
„Ne bih ja to tako čitao. To može da bude posebna čast ako to ona potvrdi sama na konferenciji za tisak, a to može biti i iz sasvim drugih razloga – da Srbiji posveti više pažnje upravo zbog toga što je Srbija najveći problem u regiji. Srbija danas ima katastrofalne odnose s Hrvatskom, katastrofalne odnose s BiH, katastrofalne odnose s Crnom Gorom, čak i s političkim strankama u Crnoj Gori od kojih je Srbija očekivala da će biti prosrpske, odnosno provučićevski nastrojene.“
Trenutak kada su se zaista razišla mišljenja kancelarke Merkel i predsjednika Vučića jest onaj u kojem je podjela teritorija na Kosovu počela figurirati kao moguće rješenje. Vučić je inzistirao na tome, čak je i tadašnja administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa bila otvorena za sve prijedloge, ali je kancelarka Merkel bila protiv i pokazalo se da kada je Njemačka protiv, onda takvo rješenje nije ni moguće.
Dnevnik.ba