"Marija čita knjigu za lektiru. Knjiga ima 82 stranice. U subotu je pročitala 33 stranice. U nedjelju je pročitala 19 stranica više nego u subotu. Koliko još stranica Marija mora pročitati?", glasi jedan zadatak iz matematike za učenike drugog razreda osnovne škole.
Autor zadatka očito se malo zabrojio jer ispada da knjiga ima 85 stranica i da je Marija ionako već pročitala više nego što je trebala. Zadatak je izazvao pravu lavinu reakcija na Redditu i mnogi su se uključili u raspravu, nakon što ga je na toj platformi podijelila jedna, pretpostavlja se, majka učenika koji ga je morao riješiti.
"Kao profesor matematike, ovo je samo dio zadataka kojima svjedočimo u udžbenicima. Može li OP reći koji je to nakladnik? (Mislim te zadatke vide učiteljice razredne nastave, ne mi, ali opet me zanima). Definitivno bilo bi super javiti da se ispravi. Fun fact: u jednim udžbenicima imali smo 2 tipa istoga zadatka (neki udžbenici imali su ispravljenu verziju zadatka, dok drugi neispravljenu, a udžbenik istu godinu imao na sebi). Tako da je nastala velika zbunjola u razredu", bio je jedan odgovor.
"Udžbenici su nevjerojatno smeće. Svi. Ja ne znam kakvi to geniji pišu, ni tko to provjerava. U nekim vježbenicama vidim napisane linkove od 3 reda na koje bi učenici trebali ići, recimo da vide sliku. Pa isprintaj sliku, kaj izvodiš? A da ne spominjemo sad te neke digitalne sadržaje kojima većina učenika nema pristup jer im treba kod, a kod vrijedi samo jednom. Znači dobiješ rabljenu knjigu i ne može. Razumno bi bilo da se kod resetira jednom godišnje, ali to je čini se kompliciran koncept", odgovorio je drugi reditovac.
"Udžbenici se prave za izdavačke kuće, ne za djecu. Sve ih je više, torbe su sve teže, a sadržaj kao da ga piše I.Ž. s 24 sata. Dakle, isto kao i ostali aspekti postojanja u ovoj državi, za kurac. Usput, imam malu u 3. razredu pa pišem iz iskustva", napisao je treći korisnik.
"Kontrola kvalitete je nepostojeća. Treba napraviti kvalitetan udžbenik i ne mijenjati ga skoro nikad, ali prioritet je tiskanje novih i prodaja, pogotovo kad ti država ili grad garantira da će kupiti kaj god"!
"Jasno je da to nije bila intencija sastavljača zadatka, ali ovo uopće nije loše. Treba naučiti provjeru ispravnosti polaznih postavki i treba ljude osvijestiti da ne mora svaki zadatak imati fizikalno smisleno rješenje", glasi jedan komentar.
Dnevnik.ba