Zaštita mrkog medvjeda u BiH ima čudne pute – u Federaciji BiH on je zaštićena vrsta, dok u Republici Srpskoj nema taj prefiks, no zaštićen je lovostajem. U dijelu gdje je zaštićen to se odnosi uglavnom na pravnu regulativu, ali ne i praksu na terenu. Medvjed naravno nema svijest o tako još jednoj čudnoj i nelogičnoj situaciji u našoj zemlji. Poznaje šumska prostranstva kao svoj dom, ne znajući za neriješene zakonske regulative koje ga se tiču.
Jedan od pokušaja djelomičnog uređenja te oblasti pokrenuo je Centar za životnu sredinu iz Banje Luke koji je u proteklim godinama realizirao projekt “Zaštita mrkog medvjeda na području Dinarida”. Kao jedan od njegovih temeljnih zaključaka mogao bi se izvući sljedeći - Bosna i Hercegovina zemlja je s relativno očuvanim staništima i nastanjena stabilnom populacijom medvjeda.
Projektom su obuhvaćene dvije zemlje - BiH i Crna Gora, jer obje dijele dinarsku populaciju mrkog medvjeda te nijedna od njih nije u Europskoj uniji, za razliku od Hrvatske i Slovenije, s kojima također dijelimo populaciju medvjeda.
Kako u razgovoru za Fenu pojašnjava koordinatorica projekta "Zaštita mrkog medvjeda na području Dinarida" Aleksandra-Anja Dragomirović, zemlje članice EU su pored mnogih drugih uvjeta za članstvo u EU morale ispuniti i određane preduvjete koji se tiču načina upravljanja prirodom, vrstama, pa u krajnjoj liniji i medvjedom.
- Kako životinje ne poznaju granice, tako je nemoguće osigurati održivost neke vrste upravljajući samo dijelom njenog rasprostranjenja, držeći se u planiranju striktno stanja unutar administrativne granice. Najbolja rješenja za praćenje stanja populacija vrsta su ona koja obuhvaćaju ujednačene metodologije na području rasprostranjenja populacije – naglasila je.
Projektom se, kako je navela, željelo pozitivno utjecati na Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, radeći na unaprjeđenju monitoringa (praćenja stanja, brojnosti medvjeda), izradom suvremenih upravljačkih i planskih akata, oformljivanjem i osposobljavanjem interventnog tima - tijela koje je sposobno prevenirati i djelovati u kriznim i rizičnim situacijama po jedinku medvjeda ili po život i imovinu ljudi, s jasnim protokolom o postupanju. Također, njime je promovirana i važnost očuvanja tih divnih vrsta.
Kao jedan od ciljeva projekta navedeno je uspostavljanje profesionalnog sustava praćenja populacije mrkog medvjeda u BiH i Crnoj Gori. Dragomirović ističe da su projektom ambiciozno ušli u pokušaj provođenja sveobuhvatne genetičke analize – neinvazivnog genetičkog prebrojavanja medvjeda u BiH. To je podrazumijevalo da se na cijelom teritoriju zemlje gdje su staništa medvjeda tijekom jedne jeseni prikupi genetički material (uzorak izmeta medvjeda) u što većem broju.
- Nažalost, ovaj ambiciozni pothvat nismo najsretnije organizirali pa nedovoljan broj prikupljenih uzoraka i nedovoljna pokrivenost nije dala informaciju o brojnosti medvjeda u BiH. Ipak, ovo istraživanje, koje je prvo takvog tipa na većem broju uzoraka i na većem prostoru, dalo nam je uvid da je genski diverzitet jedinki medvjeda dobar, kao i spolna struktura (broj mužjaka i ženki). Također, naučili smo kako bi u budućnosti trebalo organizirati ovako sveobuhvatno istraživanje. Utješno je da je izuzetna rijetkost da se ovakvo istraživanje uspješno izvrši u prvom pokušaju. Svakako, ipak je ova genetička analiza važan korak u pravcu suvremenog monitoringa vrsta kod nas – mišljenja je Dragomirović.
Podsjeća da se pored tog načina prebrojavanja u BiH redovno vrši tradicionalni način brojanja jedinki i to se radi unutar lovnog sektora, što je definirano Zakonima o lovu. Iako donekle premašena i nesavršena metoda, podvukla je ona, ipak daje važan uvid u brojnost medvjeda u našoj zemlji.
Njihova brojnost procijenjena je s ne baš zadovoljavajućom preciznošću, ali uzimajući u obzir sva dostupna saznanja i parametre riječ je o broju od oko 1.200 do 1.500 jedinki za cijelu BiH.
Govoreći o Planu upravljanja medvjedom, predviđenim projektom, Dragomirović pojašnjava da je riječ o upravljačkom planskom dokumentu koji kroz poglavlje analizira trenutno stanje populacije, ali i svih sektora i faktora koji su u direktnoj korelaciji s mrkim medvjedom. Plan treba donijeti upravljačke ciljeve za desetogodišnji period, a sve u cilju održivog upravljanja populacijom medvjeda i očuvanjem zdrave i stabilne populacije medvjeda u BiH.
- Trenutno Centar za životnu sredinu ima potpisan Memorandum o suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske i u završnoj smo fazi izrade Plana upravljanja za medvjede u RS-u. U Federaciji BiH smo također bili započeli ovaj proces, ali je on iz organizacijskih razloga zaustavljen u inicijalnoj fazi. Nadamo se da će se u narednom periodu i ovaj proces nastaviti – podvukla je.
Plan upravljanja se radi po uzoru i metodologiji zemalja EU, a kao takav je neophodan akt za provođenje određenih deklaracija i konvencija kojih je BiH potpisnica.
- Plan upravljanja za medvjeda koji radimo je prvi plan upravljanja za pojedinu vrstu u BiH i veoma smo ponosni na ovaj pionirski posao – naglasila je Dragomirović.
Jedan od ciljeva projekta je i uspostavljanje interventnog tima za medvjede. Taj tim je imenovan Rješenjem ministarstva u Republici Srpskoj i nije samo za medvjeda već i za druge velike zvijeri (vuka i risa). U Federaciji BiH, pojašnjava ona, trenutno ne postoje zakonski preduvjeti za imenovanje interventnog tima te se u Centru za životnu sredinu nadaju da će ta formalna prepreka u budućnosti biti otklonjena.
Dragomirović dodaje da Centar za životnu sredinu podržava rad interventnog tima kroz organizaciju redovnih obuka, kao i nabavom i donacijom opreme. Projektom su nabavili pušku za davanje injekcija koja je veoma važan alat u radu tog tima.
- Tim broji 11 članova i njihov primarni zadatak je da rješavaju krizne situacije u koje su uključene neke od navedenih vrsta. Slučajevi poput hvatanja u krivolovne zamke, upadanja u jame, bunare, prisustvo preblizu ljudima i domaćinstvima su sve situacije koje treba rješavati obučen i osposobljen interventni tim. Cilj je da se svaki neugodan slučaj okonča bez negativnih posljedica po ljude, ali uvažavajući i dobrobit životinja – ustvrdila je.
Kada je riječ o opasnostima koje mogu utjecati na opstanak medvjeda, Dragomirović kaže da suvremeni trend u razvoju civilizacije i udaljavanju čovjeka od prirode dovodi mnoge vrste i staništa u prijetnju od nestajanja. Jedna od glavnih pretpostavki za opstanak neke vrste je i odnos čovjeka prema njoj.
Često se, kaže, koristi kovanica suživot čovjeka i medvjeda. Još preciznije to podrazumijeva da mi kao ljudi prihvaćamo da je medvjed dio našeg ekosustav, kao i mi njegovog, te da pod ovim nebom ima mjesta za sve.
- Naravno da postoje krizne situacije koje ulijevaju strah ljudima, ali je dokazano da se više boje i ne žele suživot ljudi koji su se odrodili od prirode. Ljudi na Balkanu žive suživot s medvjedima tisućama godina i nitko nije istrijebljen. Veći dokaz o mogućnosti suživota vam nije potreban! Važno je očuvati tu zdravu svijest o suživotu s medvjedima, ali i prirodom uopće– mišljenja je Dragomirović.
Smatra neophodnim da društvo i države rade na praćenju stanja s vrstama i staništima te preveniraju na vrijeme sve negativne utjecaje. Nada se da će plan upravljanja za medvjeda dati jasne smjernice i okvir.
Govoreći o zaštiti te krupne zvijeri u BiH, Aleksandra-Anja Dragomirović u razgovoru za Fenu podsjeća da je medvjed u RS-u zaštićen lovostajem, odnosno on nije proglašen kao strogo zaštićena ili ugrožena vrsta. Medvjede je moguće i loviti, ali u skladu s određenim pravilima i propisima. Potrebno je uvijek raditi na provođenju zakona, ali i na aktivnijem praćenju i kažnjavanju prije svega krivolova. U Federaciji BiH medvjed je samo naizgled zaštićen, preciznije rečeno njegova zaštita, točnije nemogućnost lova je rezultat neriješenih administrativnih pitanja, a ne aktivne i planske zaštite.
Dnevnik.ba