Vildana Malkić je onkološka pacijentica već pet godina, a s kroničnim bolestima bori se punih 20. Isto toliko ima godina radnog staža, ali mirovina od 210 KM jedva pokriva mjesečni iznos osnovnih lijekova koji joj trebaju za liječenje. Nerijetko ih nabavlja i u susjednoj Srbiji. Bez pomoći svoje djece, pojašnjava Vildana, ne zna kako bi uspjela.
“Moje mjesečne potrebe za lijekovima ne mogu biti pokrivene s 210 KM. Invalidska mirovina mi je 210 KM, a ja potrošim nekad i više na same suplemente i ovaj Plavix koji moram koristiti, koji je neizbježan. Ne smijem ga preskakati. Ovdje je 25 KM, a 10 je u Srbiji. Da ne govorim o ostalim lijekovima, za pritisak, za štitnu žlijezdu, za ostalo…, a koji ne idu na recept”, rekla je Vildana Malkić.
Devet od trinaest promatranih najprodavanijih lijekova u BiH najskuplji su u regiji, a odgovornost za to snose sve razine vlasti. Primjera radi, na lijeku čija je cijena 1.000 KM, ljekarna u Republici Srpskoj može zaraditi 200 KM, u Federaciji 250, u Crnoj Gori 180 KM, Hrvatskoj 100, dok u Srbiji samo oko 15 KM.
Primjer za to nam navodi i Verica Tadić iz udruge žena oboljelih od raka dojke “Iskra”.
“Imam jednu članicu koja ima metastaze na kostima. Njen lijek ovdje košta 6.000 KM. Ona ga nabavlja u Srbiji za 4.400 KM. Razlika jedne kutije lijeka je 1.600 KM”, priča Verica Tadić.
Ono što posebno zabrinjava je činjenica da nadzor nad tržištem vrijednim više od 700 milijuna KM u BiH praktično ne postoji, što isključivo odgovara veletrgovcima i maloprodajnim lancima ljekarni u državi, koji ubiru najveći profit.
O opstrukcijama koje se događaju u ovom području govorio je i Uroš Vukić, projekt menadžer udruge “Misli dobro”.
“Samim Pravilnikom je definirano da se to nadzorno tijelo treba imenovati 60 dana od dana stupanja pravilnika na snagu. Pravilnik je stupio na snagu 1. siječnja 2017. godine, a nadzorno tijelo je imenovano tek u prosincu 2018. Tu je bilo raznih opstrukcija da se uopće dođe do tog nadzornog tijela”, naveo je Vukić.
Na kraju šestomjesečnog istraživanja, iz ove udruge navode da su došli i do deset preporuka. Neke od njih pojasnio je Saša Stevanović, doktor ekonomskih znanosti.
“Ako imamo tržište lijekova od 750 milijuna maraka, ako za samo pet posto uspijemo smanjiti cijenu lijekova, mi smo uštedjeli 35 milijuna maraka građanima BiH. Tu je i pitanje PDV-a. Sve preporuke će biti javno dostupne”, izjavio je Stevanović.
Zanimljivo je da je BiH do 2017. godine bila jedina zemlja u Europi koja nije imala pravilnik o cijenama lijekova. U odnosu na regiju njime je definirana i najviša veleprodajna marža, od 8 posto.
Dnevnik.ba