Misno slavlje predvodio je apostolski nuncij u BiH mons. Francis Assisi Chullikatt uz koncelebraciju dvadeset svećenika među kojima je bio i rektor ove crkve, te odgojitelj u internatu vlč. Darko Endrich, priopćeno je iz Katoličke tiskovne agencije (KTA).
Zajednici sestara Kćeri Božje ljubavi iz samostana svetog Josipa na Banjskom Brijegu pridružile su se na misnom slavlju i sestre iz Zagreba, Granešine i Novog Sarajeva, te redovnice drugih družbi i brojni drugi štovatelji Drinskih mučenica među kojima i učenici nastanjeni u internatu Katoličkog školskog centra sv. Josipa koji djeluje u sklopu ovog, u komunističkom vremenu oduzetog i kasnije vraćenog sestarskog zdanja, te bogoslovi Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa "Redemptoris Mater" iz Vogošće.
Riječi pozdrava apostolskom nunciju Chullikattu i svim nazočnima, uime nadbiskupa metropolita vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tome Vukšića, i uime predstojnice zajednice sestara Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu s. Ljilje Martić, te u svoje ime uputio je mons. Ćosić.
Najprije je istaknuo da se prisjećaju radosnog trenutka od 24. rujna 2011. kada je "tijekom Euharistijskog slavlja kard. Angelo Amato, tadašnji pročelnik Zbora za proglašenje svetih, obznanio da je Sveti Otac Benedikt XVI. svojom apostolskom vlašću dopustio da se pet službenica Božjih iz Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi u narodu poznatih pod zajedničkim imenom ‘Drinske mučenice‘ od tada naziva blaženicama i da se svake godine na dan njihova rođenja za nebo, 15. prosinca, slavi njihov spomendan".
"Odluka Svetog Oca primljena je s velikom radošću. Vjerni toj odluci, štovatelji Drinskih mučenica nastavljaju se okupljati na raznim mjestima. To čine, istina, u znatno manjem broju, ali s istim osjećajem poštovanja i zahvalnosti prema službenicama Božjim za njihovo djelovanje u ovoj Nadbiskupiji i zemlji, a nadasve za njihov primjer svjedočenja vjere i predanja u Božje ruke - sve do mučeničke smrti", kazao je mons. Ćosić.
Apostolski nuncij Francis o bl. Drinskim mučenicama kazao je da su dale čudesan primjer vjere, hrabrosti, snage i postojanosti u vjeri koja je bila izvor njihove snage da svoje živote prinesu Bogu kao žrtvu za mir u svijetu.
"Kad bismo živote ovih službenica Božjih prosuđivali isključivo ljudskim očima, lako bismo pomislili da su bili uzaludni. Ali, gledajući ih Isusovim očima, zaključujemo da se svjetiljke koje su one zapalile u Crkvi i svijetu nikada neće ugasiti", istaknuo je nuncij Chullikatt.
Ukratko je prikazao životni put svake od pet sestara blaženica koje su početkom Drugog svjetskog rata djelovale u samostanskoj zajednici "Marijin Dom" na Palama nedaleko od Sarajeva, te istaknuo da su ubijene "iz mržnje prema katoličkoj vjeri i iz krajnjeg prezira prema ljudskom dostojanstvu, osobnom integritetu i vjerskoj čistoći ovih nedužnih i potpuno bespomoćnih redovnica".
"Sestre su došle u Bosnu da vršeći Božju volju čine dobro siromasima, bolesnima i svima koji su ranjivi. U to tragično ratno vrijeme radile su u vrlo teškim uvjetima, a sve su strpljivo podnosile u tišini i potpunoj predanosti Božjoj providnosti. Časne sestre brinule su se za sve koji su dolazili na vrata njihove kuće na Palama, pritom ne praveći nikakve razlike. Mučenici žive svoju vjeru, a vjera koja se ne živi ne stvara mučenike, zato i mi poput Drinskih mučenica, hrabro svladavajmo životne prepreke i kao istinski svjedoci vjere oduprimo se izazovima našeg vremena kojima smo izloženi, radije nego da se kukavički povlačimo u tišinu. Put mučenika koji propovijedaju vjeru i iskazuju ljubav prema Bogu i bližnjemu nikada nije bio lak. Često su bili prisiljeni da kao i naš Gospodin nose krunu od trnja. Ali mi vjerujemo da mučenička smrt nije nikada kraj nego samo početak života, i to vječnog života u Bogu", kazao je nuncij Chullikatt.
Uime provincijalne glavarice sestara Kćeri Božje ljubavi sa sjedištem u Zagrebu s. Gordane Igrec, obratila se njezina izaslanica s. Snježna Stjepandić.
"Dan 15. prosinca 1941. bio je dan opće žalosti u cijeloj našoj Družbi i šire kada su svi naši samostani zaplakali radi užasa koji je pogodio četiri sestre u Goraždu s. Julu, s. Krizinu, s. Antoniju i s. Bernadetu, a uskoro i s. Berchmanu. Danas, više od 80 godina nakon toga nemilog događaja, okupljamo se zahvalni i radosni zbog njihova svjedočanstva i vjernosti Bogu. Ta mala zajednica sestara primjer nam je raznolikosti koja obogaćuje i koja se sjedinjuje u Isusu Kristu. Rođene kao Hrvatica, Austrijanka, Slovenke i Mađarica one su napustile svoje zemlje i došle u tada misijsku Bosnu kako bi ju oplemenile vjerom u Isusa Krista i karizmom Kćeri Božje ljubavi. U zajedničkom poslanju postaju već za života svima oko sebe simbol zajedništva, prihvaćanja, gostoljubivosti velikodušnosti, svega onoga što današnjem svijetu, nažalost, toliko nedostaje", kazala je s. Snježna.
Dnevnik.ba