Agresija Armije BiH i progon fojničkih Hrvata još jedan primjer podle izdaje i kršenja međunarodnih sporazuma

Početkom mjeseca navršila su se tri desetljeća od agresije Armije R BiH na Fojnicu i progona preko 80 posto hrvatskog stanovništva iz ove srednjobosanske općine koja je imala status zaštićene sanitetske zone, piše Večernji list BiH.   

Fojnica je jedan od brojnih primjera u kojima je bošnjačka Armija R BiH podlom izdajom, uz kršenje potpisanih sporazuma, dojučerašnjim saveznicima zabila „nož u leđa“.

Put spasa za sve i Ratna bolnica kao pokušaji da u Fojnici rata ne bude

Prvi korak kojeg su Hrvati napravili  kako u Fojnici rata ne bi bilo je izgradnja Puta spasa, 30 kilometara duge trase koja je, preko Uskoplja i Rame,  povezivala središnju Bosnu s Hercegovinom.  S izgradnjom Puta spasa inžinjerijske postrojbe HVO-a kreću nakon što su Srbi i JNA zauzeli Bradinu i Kupreška vrata te presjekli putnu komunikaciju preka Hercegovini.  Put spasa, kažu sudionici događaja, bio je namijenjen svom stanovništvu središnje Bosne, uključujući  i Zenicu i Sarajevo. Dok je HVO gradio Put spasa za sve, muslimansko vodstvo predvođeno Hasanom Čengićem  u Visokom grade  aerodroma za potrebe dolaska araspkih dobrovoljaca, budućih pripadnika postrojbi El Mudžahid koji su počinili stravične zločine u središnjoj Bosni,  ali i dopremanje oružja kojim će i oni koji su im gradili Put spasa biti napadnuti i protjerani sa svojih ognjišta. Na putu Spasa  16. svibinja 1993. godine  ubijeno je  troje Hrvata, Dobroslav Bošnjak, dragovoljac koji je u rodni kraj došao iz Kanade,  kako bi se uključio u obranu, Snježana Zelenika, rođena Oroz i Zdravko Penezić koji je u vrijeme stradavanja imao 17 godina.  Iz zasjede su ih napali pripadnici Armije R BiH, a njihova tijela nikad nisu pronađena. Put spasa kojeg su gradili Hrvati i njihove vojne postrojbe, troje Fojničkih Hrvata odveo je u smrt te njime više nije bilo sigurno prometovati. Namjere da Fojnicu zaobiđu sukobi Armije R BiH i HVO-a ogledale su se i u činjenici da je u ovoj općini formirala Ratna bolnica za liječenje svih ranjenika iz okruženja. Prvi zbrinuti ranjenik bio je Mujo Bulut. Osnivanje Rane bolnice bila je povod da se Fojnicu,uz posredovanje međunarodnih predstavnika,  proglasi zaštićenom sanitetskom zonom.  U ime Armije  R BiH Sporazum o Fojnici kao zaštićenoj sanitetskoj zoni  potpisuje  Nihad Kamenjaš, HVO-a Branko Stanić Krepo te u ime međunarodnih mirovnih snaga Philippe Morillon,  zapovjednik UNPROFOR-a u BiH. Potpisivanju sporazuma o sanitetskoj zoni Fojnica, kao i svih ranijih sporazuma, nazočili su i fra Nikica Miličević, nekoliko mjeseci poslije ubijeni gvardijan Franjevačkog samostana u Fojnici kao i Ramiz efendija Pašić, u to vrijeme glavni imam u Fojnici.  

Sporazum o zaštićenoj zoni na snazi je bio samo dva dana

Sporazum koji je Fojnici jamčio zaštitu od ratnih djelovanja, i kojim je Fojnica potvrdila status zone za pomoć i zbrinjavanje svih ranjenika, potpisan je 30. lipnja 1993. godine, a Armija R BiH prekršila ga je dva dana poslije, 02. srpnja kada počinje s agresijom na Fojnicu, prognom fojničkih Hrvata i sustavnom pljačkom njihove imovine. U napadima na Fojnicu sudjeluju pripadnici sedam Brigada iz četiri Korpusa Armije BiH; dijelovi Prvog korpusa Armije R BiH sa sjedištem u Sarajevu, Trećeg korpusa iz Zenice, Sedmog kurpusa sa sjedništem u Travniku te Osmog iz pravca Konjica, uključujući i jedinice posebnih namjena Crne labudove, Laste, Ševe i Džamijske golubove. Pad Fojnice događa se u vremenu od od 02. do 17. srpnja 1993. godine i u tom je razdoblju iz Fojnice u kojoj je prema popisu stanovništva iz 1991. godine živjelo oko 6,5 tisuća Hrvata, njih više od 80 posto je protjerano. Ostali su samo franjevci, stari i nemoćni.U Fojnici su tijekom rata stradala 102 hrvatska vojnika i civila, podatci su Udruga prouzašlih iz Domovinskog rata. Među njima su i gvardijan i vikar Franjevačkog samostana fra Nikica Miličević i fra Leon Migić koji su ubijeni 13. studenog 1993.godine.