29 godina od nekažnjenog zločina

Ivan Garić, brat stradale djece Milana i Sanje Garić, koji je osjetio na svojoj koži traumu ovog zločina i život s istom, povodom izvedbe predstave „Kroz proces 10-6-93“ izjavio je kako bi „predstavu trebalo pogledati što više ljudi u raznim dijelovima BiH s nadom da se zlo više nikome, nikada i nigdje ne ponovi.“

„Osjetio sam i vidio trud, istinsku želju cijelog ansambla i djelatnika HNK Mostar da publici približe sve one teške trenutke koje smo proživljavali i koje nažalost još uvijek proživljavamo, a posljedica su tog nesretnog rata koji nikome nije dobro donio. Ujedno, želim se zahvaliti u ime svih obitelji ubijene djece koji su doprinijeli da se predstava 'Kroz proces 10-6-93' realizira“, kazao je Ivan Garić.

Početak rada na predstavi započeo je početkom prošle godine snimanjem dokumentarnog video materijala: od srednjobosanskih krajolika do svjedočanstava članova obitelji stradale djece, gdje se bol miješa s gorčinom i ljutnjom zbog činjenice kako nitko nije kazneno odgovarao za ovaj strašni zločin, do iskaza (samo)ohrabrenja kako vrijedi vjerovati u sporu i dostižnu pravdu, ali i u ostanak i život u toj dolini tuge i nade. Taj je materijal kasnije iskorišten u trodijelno strukturiranoj predstavi, koja nas po principu mansionske dramaturgije, tzv. dramaturgije stanica, vodi kroz različite prostore unutar zgrade Kazališta. Predstava „Kroz proces 10-6-93“ nije agresivno i pamfletski angažirana kad je u pitanju predstavljanje rata i ratnih tragedija. Ona nas prije svega poziva na razumijevanje i suosjećanje za ljude koji žive s ogromnim gubitkom i boli. Autorica je skupa s glumačkim ansamblom uspjela jedan užasan događaj pretvoriti u paradigmatsku predstavu o problemima života danas i ovdje. Danas i ovdje – nakon strašne tragedije i nekažnjenog zločina od prije 29 godina.

„Razmatrajući taj događaj, osjetila sam dvostrukost i delikatnost problema. S jedne strane tu su djeca poginula i ranjena na dječjem igralištu u blizini svojih kuća, njihovi roditelji, braća i sestre koji su se s tom strahotom morali suočiti i živjeti s njom. U tom trenutku prekinute živote počeli su živjeti ispočetka, ali slomljeni i obilježeni užasom, strahom i boli, a s vremenom to sve nije umanjeno. S druge strane, tu je neprocesuiranje zločina, nepoznatost krivca, nepriznavanje krivnje, neprihvaćanje spomen-obilježja, nedostatak medijskog prostora, stigmatiziranje naroda, nepostojanje pobjednika i gubitnika, konstantni osjećaj neravnopravnosti ili lažne ravnopravnosti… Ta paradigma razlijeva se na atmosferu u kojoj živimo. O tome je važno pokušati govoriti“, zapisala je Marina Petković Liker u tekstu objavljenom u programskoj knjižici predstave.

Poznati bh. književnik Josip Mlakić kaže kako je „o umjetničkoj vrijednosti ove predstave bespredmetno govoriti".

„Po meni to je savršen komad angažiranog teatra, gdje angažman nijednog trenutka ne narušava artističku stranu predstave. O čemu govorimo danas, da parafraziram Carvera, kada govorimo o angažmanu? U čemu se on ogleda? Značaj medija, umjetnosti, humanističkih znanosti je danas u tom smislu devalviran do besmisla. Ipak, postoji način, što je pokazala redateljica ove predstave, a to je onaj nemir koji danima osjećate negdje duboko u utrobi nakon odgledane predstave", istaknuo je Mlakić.

Cijena ulaznica: redovita 10 KM, studenti, učenici, neuposleni i umirovljenici 5 KM; studenti te nastavnici i djelatnici Sveučilišta u Mostaru mogu koristiti besplatne vaučere/ulaznice, odnosno, godišnje karte.

Rezervacija ulaznica: porukom preko Facebook Messengera ili Instagram Directa, odnosno, pozivom na broj 036/446-024 od 9 do 16 sati.

Dnevnik.ba