Turistički biser koji se treći dan duši u dimu deponije

Svaka fotografija koju stručnjaci, inženjeri, znanstvenici, ekolozi i političari u kafe-pauzama okinu na prekrasnoj terasi hotela s koje se pruža nezaboravan panoramski pejzaž neumskog zaljeva, neminovno mora biti mutna od tog zagušljivog i gustog dima čije čestice lebde zrakom već 72 sata.

Ne znam zapitaju li se odakle taj dim, i ne znam dobiju li odgovore. Ako ne vide onda nisu stručnjaci zanata, a ako odgovora nisu dobili, evo im ga – gori Klepovica, prevelika deponija nemara, nebrige i sustavnog zataškavanja. Zatrpava se tu ne samo neumski otpad što je posebna tema, na gomilama i nepreglednim brdima kojekakvog odbačenog materijala i supstanci, skrivaju se i ekološke bombe. Još prije par mjeseci isplivao je, a onda je i zataškan skandal sa medicinskim otpadom koji se na neumsku deponiju navodno dovozi iz okolnih mjesta. Bez previše prilike za istraživanje, priča je zatvorena, a od nje su ostale samo uspomene, nekolika upitnika i one stare zdravstvene iskaznice iz Širokog Brijega kao opravdanje da, i sve da se odlaže, odlaže se samo papir. Ništa kontaminirano, ništa otrovno.

Ipak…ostao je ipak visjeti u zraku.

Priča oko Klepovice koja cijelom svojom površinom leži na spletu podzemnih kraških tokova koji na ovaj ili na onaj način naposljetku završavaju u probavnom traktu i koži Neumljana i svih koji u Neumu borave nije tema od jučer. No, tema je o kojoj se svako malo progovori i onda se zašuti.  Uz lažna obećanja, svijetle projekte i koješta. Vuk redovno ujede kenjca, a onda se dogodi požar. U sred sezone ili ovako, kao upozorenje pred ljeto. I kao da poručuje, ma ne treba nama rat niti Černobil, ne treba nama oblak nuklearne prašine kad imamo Klepovicu s koje se zrakom i vodom kontaminiramo ne godinama, nego desetljećima.

I zgražamo se tako i čudimo mladim ljudima koji obolijevaju od najgorih boleščina, o već neuobičajenom postotku oboljelih od teških karcinoma, ali svaki put kad prođemo kraj Klepovice, a sada već i ne prolazimo jer je novi magistralni put zaobilazi i time otvara mogućnosti za kojekakve makinacije, uredno okrećemo glavu, zatvaramo oči i začepljujemo nos.

Živimo u iluziji loše marketinške kampanje pred ljeto. Dobrodošli u Neum, prostor sunca, mora i čistog zraka.

Koje li ironije.

I tako, dok Neum tone u još jednu noć obavijen dimom, stanovnici mu uz zvuke sumornog Dnevnika zatvaraju prozore kako bi zadržali makar malo svježine u zraku dnevne sobe. Suton je crveniji nego inače, odlična perspektiva za stručnjake sa terasa i slučajne turiste. Nadležni za Klepovicu, odgovorni sa svih razina upravljanja i vlasti zatvaraju oči i peru ruke na česmama vlastite savjesti.

Navikli oni, navikli mi. Šuti, pazi svoga posla. Lezi kako si i prostro! Ugasit će se, kako se i dosad sve ugasilo…

Dnevnik.ba