TIHI SKITNICA Uskoro film o Virgiliju Nevjestiću koji je postao najbolji francuski grafičar 20. stoljeća

Iz Tomislavgrada preko Zagreba do Pariza i svjetske slave 

Viriglije Nevjestić, rođen 1935. godine u selu Kolo kod Tomislavgrada odakle je otišao u Zagreb pohađati u srednju školu – onu Primjenjene umjetnosti, a potom diplomirao grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti 1963. godine, proslavio se u Parizu i Francuskoj gdje je živio od 1968. pa do smrti 2009. godine.

Virgilije Nevjestić je bio jedan od najvećih europskih grafičara 20. stoljeća i jedan od vodećih francuskih intelektualaca svog vremena, a osim grafikom, bavio se slikarstvom, pisao poeziju i tekstove za kazalište. 

Virgilije Nevjestić i Danielle Brikar/ustupljenu portalu Dnevnik.ba

BOžO BIšKUPIć - Božo Biškupić

Družio se s Nerudom, Beckettom, Dalijem, Krležom, Tadijanovićem, Marunom 

Francuska akademija znanosti i umjetnosti svrstava ga u najveće slikare-grafičare 20. stoljeća, a iza njegovog bogatog umjetničkog života, ostao je veliki opus – grafičke mape, crteži, bibliofilska izdanja. U Parizu se, kao priznat i respektabilan umjetnik, kojem mu je sam Grad Pariz dodijelio atelje na Montparnasseu, družio s nekim od najvećih umjetničkih imena tog vremena – Pablom Nerudom, Ezrom Poundom, Samuelom Beckettom, Andree de Richaudom, Salvadorom Dalijem, Max Ernestom i drugima. Osim s europskim, Virgilije Nevjestić bio je blizak i brojnim hrvatskim umjetnicima – od Miroslava Krleže, Dragutina Tadijanovića, Tina Ujevića, Borisa Marune.

Film “Tihi skitnica“ Zdenka Jurilja i produkcijskih kuća Kadar iz Širokog Brijega i Olimp iz Zagreba bit će rekonstrukcija intimnog života ovog velikog umjetnika i to temeljem Nevjestićevih dnevnika koje je pisao više od 35 godina.  Nevjestićev Dnevnik zapravo je potka filmskog scenarija i to zahvaljujući Ivanu Nevistiću, nećaku i pravnom nasljedniku cjelokupne ostavštine koji je ga je redatelju dao na uvid, a kroz koje, upoznajemo Virgilija – licem u licem – likovnog umjetnika, restauratora, pedagoškog djelatnika, pjesnika , ali i običnog čovjeka, patnika.  filozofa, humanista i onoga koji neprestano duboko promišlja život, njegov smisao, društvo koje ga okružuje.

Ikan i Milenka Nevistić u obiteljskoj kući tijekom snimanja u Zagrebu

PRODUKCIJSKA KUćA KADAR - Produkcijska Kuća Kadar

Film se temelji na dnevnicima koje je pisao više od 35 godina 

“Tihi skitnica“ će tako otkriti sve intimne tajne, ljudsku dramu, patnju i siromaštvo, ali i velike uspjehe, ogromna profesionalna umjetnička ostvarenja, te želje, potrebe, provokativne i dramatične istine o čovjeku, svijetu kakav je bio i kakvim ga pamtimo.

Nevjestić je na francuskoj umjetničkoj sceni prepoznat i kroz pedagoški – nastavni rad budući da je osnovao, a godinama i vodio privatnu Akademiju za grafiku u kojoj su se školovali naraštaji francuskih i europskih grafičara. Obitelj Ivana Nevjestića mora, po ostavljenom testamentu, iz Pariza u Zagreb premjestiti posmrtne ostatke Virgilija Nevjestića i njegove supruge, Francuskinje, Danielle Brikar koja je zbog ljubavi s Nevjestićem odbacila svoje aristokratsko podrijetlo. Brikar je posvetio svoje brojne radove, ne samo grafičke, nego i pjesničke, a u ljubavi i zajedničkom životu proveli su trideset i tri godine. Nevjestić je u testamentu, također, tražio da se sva njegova umjetnička ostavština dopremi u Hrvatsku.

Emmanuelle Hincelin, bivša studentica Virgilija Nevjestića, u restauratoskom atelju, na snimanju u Parizu

PRODUKCIJSKA KUćA KADAR - Produkcijska Kuća Kadar

Juriljev film „Tihi skitnica“ trebao bi pokušati odgovoriti na neka od ključnih pitanja vezanih uz život ovog velikog umjetnika – što ga je motiviralo i potaknulo da napusti Zagreb i ode stvarati u Pariz gdje je neko vrijeme živio kao beskućnik i vrtlar u bogatim obiteljima, zašto nikada nije savijao kralježnicu pred brzom zaradom, lažnom modernošću, ali i tadašnjim komunističkim politikama i njihovim državno-ideološkim umjetničkim politikama, zašto je oduvijek bio – individualac koji je prezirao tadašnje strukture vlasti i pružao im otpor, ali i kako to da je, uz mukotrpan i naporan rad kao grafičar, jednako revnosno i strastveno snimao dokumentarističke zapise po Provansi i bosanskohercegovačke stećke, pisao komade za pariška kazališta i filmske scenarije u Jugoslaviji. 

U Parizu je skoro umirao od gladi, a onda se proslavio kao jedini hrvatski slikar koji je samostalno izlagao na Beaubourgu

Ekipa filma „Tihi skitnica“ nedavno je u Parizu snimala nekoliko dana lokacije i osobe značajne za Nevjestićev rad, a među kojima su atelier u kojem je živio i radio na Montparnasseu, park Montsouirus u kojem je često boravio, Trocadero gardens, Montmartre, Louvre, Sorbonne Université , Notre-Dame, te Centre Georges Pompidou na Beaubourgu gdje je bio prvi hrvatski umjetnik koji je samostalno izlagao, Galeriju  Yellow Korner La Hune u kojoj je više puta izlagao, Operu Gariner, franjevački samostan u kojem je često boravio družeći s fra Vlatkom Marićem, te na koncu bolnicu u kojoj je preminuo i groblje, Cimetière de Bagneux, u kojem je sahranjen.

U filmu će tako biti prikazani razgovori sa Nevjestićevim bivšim studenticama, Emmanuelle Garcin, restauratoricom u Musée des Arts Décoratifs, Marlene Marquez-Smilauer, restauratorica u Bibliothèque de l'Arsenal, Emmanuelle  Hincelin i Beatrice Villemin, restauratorica. Uz fra Vlatka Marića, u Parizu je snimljen razgovor i s Marcom Gjidarom, profesorom emeritusom sa francuske Sorbonne.

Detalj sa snimanja u Parizu

PRODUKCIJSKA KUćA KADAR - Produkcijska Kuća Kadar

U Zagrebu se, osim s nasljednicima, Ivanom i Milenkom Nevistić, razgovaralo s Vlastom Jarnjak, hrvatskom keramičarkom, profesorom hrvatskog jezika i književnosti, Dragutinom Hmelašem, Božom Biškupićem, bivšim ministrom kulture, Antoniom Picukarićem, ravnateljem Klovićevih dvora, Biserkom Rauter Plančić, kustosicom i autoricom monografije o Virgiliju Nevjestiću, Vesnom Jurić Bulatović, direktoricom Zaklade „Virgil“ i kulturnom producenticom, Snježanom Pintarić, kustosicom i Tonkom Ninićem, violinistom i glazbenim pedagogom.

U Zagrebu se snimalo na Gornjem gradu, Manduševcu, parku Ribnjak, Pantovčaku, Glavnom kolodvoru i Akademiji likovnih umjetnosti.

Produkciju filma podržali su  Hrvatski audiovizualni centar, Hrvatska radiotelevizija i Fondacija za kinematografiju Sarajevo.

Dnevnik.ba