Slobodu i prava nam nitko neće dati: Povijesna borba žena još uvijek nije okončana

Kada muškarac ustane da govori, ljudi ga obično prvo slušaju pa tek onda gledaju. Kod žena je drugačije. Njih prvo ljudi pogledaju, pa ako im se svidi to što vide, tek onda slušaju - ovaj obrazac se mora mijenjati, a to žene mogu samo ako su jedna uz drugu, poručila je danas Ankica Gudeljević, ministrica civilnih poslova BiH u čestitci povodom Međunarodnog dana žena. 

Povijesna borba žena još uvijek nije okončana 

Senka Marić, bh. književnica i autorica nagrađivanih romana, istaknula je za Dnevnik.ba da je “Međunarodni dan žena, 8. mart, važan praznik koji predstavlja dan kada se sjećamo puta kojim su žene prošle u borbi za ravnopravnost, kao i puta koji stoji pred nama“. 

“Neupitni su rezultati promjena u odnosu na 50, 100 godina i godinama prije, ali pred nama stoji još prepreka i borbe svede na trenutak kada će svaki razgovor na ovu temu biti sasvim nepotreban“, dodala je Marić. 

“Danas možemo reći da su žene uključene u sve društvene sfere, da su se izborile za pravo glasa, pravo na obrazovanje, pravo na odabir majčinstva, pravo na obnašanje svih funkcija u društvu, te sva temeljna prava osigurana zakonima. No, nažalost i nakon formalnog prihvaćanja načela rodne jednakopravnosti, povijesna borba žena još uvijek nije okončana”, navela je ministrica Gudeljević. 

Marić, također, napominje kako su BiH i zemlje bivše Jugoslavije, dobile mnogo u kontekstu društvenog položaja žene u socijalizmu, te da su u tom smislu, bili napredniji i od nekih zapadnih zemalja. 

“Ali to, ipak, ne znači da je riječ o jednakopravnosti premda bi bolji termin bio jednakovažnost. Situacija jest bolja u gradovima, nego u ruralnim sredinama, ali prostora za mnoge pozitivne promjene ima”, istaknula je Marić. 

Svaka treća žena žrtva nasilja, a svaka druga starija od 15 godina doživjela je neki obilik nasilja i maltretiranja 

Prema recentnim istraživanjima, navodi Gudeljević svaka treća žena je žrtva nasilja, a svaka druga starija od 15 godina doživjela je neki oblik psihičkog, ekonomskog ili fizičkog maltretiranja. Obiteljsko nasilje je uvećano posljednjih nekoliko godina, a ograničeno kretanje i samoizolacija tijekom pandemije dodatno su povećali incidencu rodno zasnovanog nasilja.

Bojana Guberac, novinarka i aktivistica iz Zagreba, istaknula je za Dnevnik.ba, kako se položaj žena u regiji i svijetu pogoršao u pandemiji korona virusa. 

“Osobito što se tiče nasilja. U Hrvatskoj imamo pomake kada govorimo o zakonodavnom okviru, no pravosuđe je i dalje neučinkovito, a tu dolazimo i do toga da Istanbulska konvencija i dalje nije implementirana kako bi trebala biti. Žene teško progovaraju o nasilju, pogotovo seksualnom jer društvo uglavnom stigmatizira žrtvu, a ne zlostavljača. A one žrtve koje progovore ili odluče izaći iz kruga nasilja nemaju adekvatnu podršku od strane države. Sigurna kuća je flaster, a ne lijek”, izjavila je Guberac. 

Patrijarhat nametnuo paradigmu žene kao temelja obitelji 

Paradigma žene kao temelja obitelji, ističe Gudeljević, nametnuta je kroz patrijarhalno naslijeđe održavajući modele ponašanja koji nas još drže zarobljenim u okovima predrasuda, stereotipa i degradirajućih mišljenja.

“Žene u Bosni i Hercegovini se suočavaju svakodnevno s različitim izazovima. Od mobinga, seksualnog nasilja, različitim vidovima prijetnji i strahu”, navodi ministrica Gudeljević. 

Guberac, dodaje, kako bi žene žrtve nasilja morale biti ekonomski neovisne i da se danas jako malo govori o psihičkom nasilju, mobingu, vrstama nasilja koje naša društva ne prepoznaju i smatraju ih ‘normalnima i uobičajenima’. 

“Na nama mladim ženama je da ustrajemo u nultoj stopi tolerancije na nasilje. Da nam to nije deklarativna floskula. I da budemo istinski solidarne, uvijek i svugdje. Izgleda mi da se za sva prava moramo boriti svaki dan jer nam u svakom trenutku mogu biti oduzeta. Ženska prava, nažalost, nisu nešto što dobiješ pri rođenju pa imaš do smrti”, izjavila je Guberac. 

Monika Herceg, hrvatska pjesnikinja i dramatičarka, naglašava kako žene ni danas nemaju upisane ni jedan posto imovine, imaju manje plaće, a u nekim dijelovima svijeta nemaju ni prava. 

“Dok je god situacija takva da se jednakost mora još uvijek tražiti, bitno je glasno govoriti. Naravno, bitno je i znati kontekst povijesti, da su žene tek u recentnoj povijesti postale i pismene itd, da su dobile prava (za koja su se borile, nisu im dana) još nedavnije i da zapravo mjesto gdje sada jesmo jest mjesto na kojem se za sva ta prava i dalje treba boriti. Abortus se i dalje u mnogim zemljama zabranjuje, a nasilje nad ženama se normalizira”, istaknula je Herceg za Dnevnik.ba. 

Zato su, dodaje Herceg, borba i feminizam bitni, i to ne kao zahtjev za nadmoć, nego ravnopravnost i poštovanje. 

Nema napretka o postizanju jednakopravnosti žena u BiH 

“Feminizam uključuje sve nas i trebao bi nas činiti suosjećajnijima, uključivima”, istaknula je Herceg. 

Zaposlenost žena u odnosu na muškarce je gotovo dvostruko manja, a žene zarađuju znatno manje novca od svojih muških kolega. Prema izvješćima Ureda UN Women BiH i državne Agencije za ravnopravnost spolova, napretka u postizanju jednakopravnosti žena u Bosni i Hercegovini u društvenom, ekonomskom i političkom životu gotovo da i nema - podvukla je. 

Marić, na koncu dodaje, kako je važno i pitanje osobne slobode žene gdje je ključno osvijestiti da nam slobode već pripadaju, da ih trebamo uzimati za sebe, a ne živjeti u uvjerenju da nam to muškarci trebaju dati. 

Dnevnik.ba