Široki Brijeg iznjedrio je brojne poznate i uspješne glumce, mnogi ni ne znaju tko je sve potekao iz ovog grada

Prenosimo kolumnu Joze Pavkovića za Večernji list u kojoj se osvrće na bogati kulturni i kazališni život Širokog Brijega.

Široki Brijeg, uz sve svoje gospodarske, vjerske, političke i druge znamenitosti, ima i imidž grada kulture. Potvrda takva naziva brojne su glazbene, likovne, kazališne i druge manifestacije. Tijekom povijesti stvarao je baštinu kojom bi se mogli ponositi i puno veći gradovi. Prošlotjedni jubilej - stotinu godina od priređivanja i izvođenja prve kazališne predstave možda najzornije ilustrira njegovu tradiciju kulturnog stvaralaštva.

Kada su 22. travnja 1922. đaci internisti širokobriješke Franjevačke gimnazije odigrali "Začarano blago", nisu ni slutili da će to biti početak bogate povijesti druge i sedme umjetnosti, kako se rangiraju drama i film. U tom razdoblju na "daskama" su se okušali mnogi amateri. Izveli su brojne predstave od kojih se nekih ni profesionalci ne bi posramili. U stoljeće dugoj tradiciji stvarana je ljubav prema toj umjetnosti. Gledatelji su svih tih godina s velikim zanimanjem i potporom pratili stvaralaštvo svojih sumještana. Glumci amateri zarazili su ih kazalištem i filmom. Prepune dvorane ukrašavale su stotine njihovih scenskih izvedbi.

Glumačka sekcija nije djelovala samo u gradu već i pri školama, u mjesnim zajednicama, a osobito u Franjevačkom samostanu na Brijegu. Fratri su u dramskom stvaralaštvu imali golemu ulogu. Uz "proizvodnju" domaćeg sadržaja, bilo je dosta i gostujućih nastupa. Oni su čak izvođeni mnogo prije premijere prve domaće predstave. Primjerice, u Širokom je Brijegu 1895. godine izvedena gostujuća komedija "Kumovanje" Janka Jurkovića.

Nakon Drugog svjetskog rata osnovan je KUD "Matija Gubec", u kojem je djelovao i dramski odjel koji je sudjelovao na tadašnjim priredbama. Bogato stvaralaštvo ni u glavnom gradu BiH nije ostalo nezapaženo. Sredinom osamdesetih uredbom republičkog Ministarstva kulture KUD je promoviran u amatersko kazalište. Dramski amateri svom su kazalištu dali ime "Didak" po fra Didaku Buntiću koji je svojim djelom urezao pečat. Osim toga, Didak(tik)a je i grana pedagogije koja se bavi teorijama, idejama i načelima u odgojno-obrazovnom sustavu. Zato se može kazati kako je to stvaralaštvo bilo poticaj mnogim srednjoškolcima za odlazak na akademiju. Posljednjih desetljeća iz Širokog je Brijega potekao cijeli niz akademski obrazovanih glumaca. Nakon Vinka Kraljevića, Gorana Bogdana, Petra Leventića i Željka Ninčića, glumačku akademiju završili su Marijana Mikulić, Ivan Skoko, Iva Kraljević… Nikolina Hrkać u Zagrebu nastupa kao operna pjevačica, a Luka Slišković je na Akademiji u Zagrebu. Uz njih, Marina Galić, Ivanka Brekalo, Lili Nežika Karačić i druge igraju kao glumice u Njemačkoj i Švicarskoj.

Iz sinergije glumaca i kazališta izrasle su ne samo predstave već i filmski projekti. Širokobriježani, ali i drugi, snimili su i brojne dokumentarne dugometražne filmove. I utemeljili filmski festival. U američkoj školi Mediteran Film Festival na Brijegu poučava mlade glumce. Njihovi mentori mogu biti i Tomislav Topić, Ivan Cigić, Miljenko Karačić, Vladimir Mikulić i drugi koji iza sebe imaju nekoliko snimljenih filmova.

Zanimljivo, veliki su obol kazalištu i filmu u Širokom Brijegu dali i večernjakovci. Novinar Zdenko Jurilj snimio je uspješne filmove koji se prikazuju i na regionalnim televizijama, Robert Bubalo utemeljitelj je Mediteran Film Festivala i također autor nekoliko dokumentaraca, a u Amaterskom kazalištu "Didak", uz podulji popis glumaca, ponajveći trag ostavili su također nekadašnji i sadašnji večernjakovci Andrija Zeljko i Marko Knezović te Frano Vukoja.

I nešto osobno. U Amaterskom kazalištu "Didak" i sam sam igrao. I to više od 20 godina. Zbog sve većih obveza u Večernjaku morao sam se odreći jedne od dviju ljubavi. I otišao s "dasaka". Ponosan sam što sam baš u toj posljednjoj predstavi (1996.), koju je režirao Toni Pehar, igrao s Goranom Bogdanom i Petrom Leventićem. Tinejdžera se sjećam kao kolega. Igrali smo na pozornici Franjevačkog samostana. Bila je to moja posljednja, a njihova prva predstava. Goran Bogdan ističe kako se baš na njoj zarazio glumom.

Priča o "stogodišnjaku" - Amaterskom kazalištu "Didak" zapravo je priča o zanesenjacima koji za društveno dobro nisu žalili svoje vrijeme. Istodobno, kulturno uzdižući svoje mjesto, gradili su i sebe. A oni nisu bili samo glumci već i redatelji, i scenografi, i kostimografi, i šminkeri, i šaptači, i inspicijenti, i postavljali pozornicu, i lijepili plakate, i prodavali ulaznice… Pljesak im je bio jedina plaća i nagrada.

Novo doba urušilo je puno toga. Entuzijazma je umnogome nestalo. U utrci za novcem kulture je sve manje. Srećom, u Širokom Brijegu iz "dasaka" još uvijek izrastaju plodovi. Oni se prepoznaju kroz uspješne didakovce, brojne projekte, a nadasve, kroz publiku. Glumci su od Širokog Brijega napravili filmsku priču kojoj se jednako divi i domaća i strana publika. 

Dnevnik.ba