Sarajevska informacijska bojišnica

Piše: dr.sc. Robert Kolobara, Dnevnik.ba

Da je nacistički zločinac i ministar propagande Joseph Goebbels danas živ, vjerojatno bih bio veoma ponosan na svoje učenike i istomišljenike iz medijsko-političkog Sarajeva. Institucionalizirati i izvrsno kanalizirati toliku količinu negativnosti, silne želje za dominacijom te mnoštvom laži mogu samo njemu slični. Posredstvom, između ostalog, televizijskih, internet i tiskanih medija vodi se hibridni rat protiv hrvatskog i srpskog konstitutivnog naroda, a sa ciljem izgradnje bošnjačke nacionalne države koja nosi  kamuflirani naziv građanska BiH (jedan čovjek jedan glas).

Što je hibridni rat? Hibridni rat je multidimenzionalni fenomen koji integrira nekoliko aspekata borbe – vojnu, informacijsku, ekonomsku, političku i društvenokulturnu u jednu domenu.  On uključuje uporabu vojnih i ne vojnih alata u integriranoj kampanji osmišljenoj da ostvari iznenađenje, ugrabi inicijativu i stekne psihološku kao i fizičku prednost iskorištavajući diplomatska sredstva; softificirane i ubrzane informacije, elektronske i cyber operacije; prikrivene i povremeno otvorene vojne i obavještajne radnje te ekonomski pritisak.  Cilj je da  se iznutra uništi politička kohezija protivnika  upotrebljavajući pažljivo osmišljene hibride nevojnih sredstava i metoda koje pojačavaju političke, ideološke, ekonomske i druge društvene podjele unutar protivnikova društva tako vodeći do njegova političkog kolapsa.  Nastoji se uništiti protivnika, u potpunosti eliminirati nezavisnost njegova sustava upravljanja i dovesti ga pod potpunu kontrolu.

Bošnjačka se politika zadnjih godina  kreće u pravcu koordiniranih informacijskih operacija gdje se psihološke  i medijske operacije  ujedinjuju iza holističkih napora kako bi se postigli jasno definirani nacionalni ciljevi. Ovo proizilazi iz vjerovanja da mijenjanje stavova kroz informacijsko djelovanje nije dovoljno. Ono povećano ističe cilj nauštrb sredstva i oštri politički fokus na rezultat bihevijoralne promjene. Taj fokus je i dalje na efektima ali neki utjecaji sada dosežu van propagande distribucije informacijskog utjecaja da bi se kombinirali sa namjernom manipulacijom okolnosti ili uvjeta u kojima ljudi djeluju i donose odluke. Više nije riječ samo o tome da li osvajate srca i umove, odnosno vole li Hrvati i Srbi ovakvu Bosnu i Hercegovinu je irelevantno, već utjecajna kampanja jednostavno teži da promjeni političko ponašanje Hrvata i Srba, a ne mišljenje! Ukratko, važno je da Hrvati i Srbi slušaju šta im se iz Sarajeva kaže, a  što pri tom misle je nebitno.

Ovaj pristup angažira široki raspon informacijskih i drugih aktivnosti koje  samo površinski izgledaju nepovezane sa željenim krajnjim ishodom kako bi kreirale bihevioralne promjene u ciljane publike. To uključuje nastupe raznih eksperata, građanskih pseudointelektualaca, javnih osoba, jasno instruiranih voditelja-novinara te niz organizacija, udruga i vanjskih analitičara koji imaju zadnju namjeru. Željena promjena ponašanja neće biti očita iz aktivnosti koje se poduzimaju i prave namjere će biti zamračene procesom od promatrača. Nastoji se stvoriti situacija gdje će mete uvjeravanja (Hrvati i Srbi) početi donositi „prave odluke“ bez da su svjesne da rade u korist svoje štete i da su te odluke želje propagandiste.

Glavne metode i taktike kampanje utjecaja i  modificiranju bihevioralnih praksi, u ovom slučaju, mogu se konceptualizirani u 7 točaka:

1. Direktna laž sa svrhom dezinformiranja domaće i strane publike (npr. presuda Ustavnog suda iz apleacije Ljubić je implementirana);

2. Prikrivanje kritično važnih informacija (izostavljanje činjenica koje Bošnjacima ne idu u prilog);

3. Disolucija važnih informacija u ogromno mnoštvo podataka (nije važno što piše u Ustavu ili sudskim presudama nego što naši   građanski analitičari kažu da je bitno);

4. Pojednostavljivanje, potvrđivanje i sugestija;(građanski koncept je najbolji i tomu trebamo težiti)

5. Terminološka substitucija: korištenje koncepata i termina čije značenje nije jasno ili su pretrpjeli kvalitativne promjene, čime je otežano formirati stvarnu sliku o nekom događaju ili pojmu (konstitutivnost je sovjetski koncept i što u biti znači to legitimno predstavljanje!?);

6. Tabuiziranje određenih tipova informacija i novinarskih kategorija (Hrvati hoće svoja politička prava; to je UZP novinarstvo);

7. Pružanje negativnih informacija, gdje je odziv publike na iste veći nego kod pozitivnih informacija (Hrvati i Srbi, koji su fašisti i genocidaši,  žele nestanak BiH te uništenje Bošnjaka).

Šteta koja je po dva konstitutivna naroda učinjena sastoji se u tome da su sada međunarodnom faktoru jedini kredibilni izvor informacija  mediji, odnosno institucije i druge pozicije bošnjačke elite koji autoritet nad „istinom“, u koju se ne smije sumnjati, izvlače iz same pozicije autoriteta i ne moraju je racionalno opravdavati. Dovoljno je samo da je nebrojeno mnogo puta uvjerljivo ponovne tj. da je predstave na različite načine kako bi se stvorio privid intelektualne raznovrsnosti kod domaće i strane javnosti.

Sarajevsku medijsku informaciju treba gledati samo kao pojavu na površini, kao formu ispunjenu sadržajem interesnog karaktera upakiranu u naizgled objektivnu pojavu za neupućenog recipijenta. Bitno je naglasiti i jedan paradoks bošnjačkih medijskih operacija, a to je da su one  prvenstveno namjenjene vlastitom stanovništvu koje treba radikalizirati i pripremiti na konačni dvoboj sa Hrvatima i Srbima koje se percipira kao strano tijelo u BiH. To, samo na prvi pogled, iracionalno političko ponašanje upućuje nas na mnogo dublju političku anatomiju koja otkriva korijen svih bosanskohercegovačkih političkih problema, a on leži u jednostavnoj činjenici da Bošnjaci ne žele dijeliti političku vlast sa Srbima i Hrvatima nego žele dominirati nad njima.   

Cilj današnjih bošnjačkih medijskih informacijskih operacija je svrgavanje realnosti tj. uspostavljanje nametnute percepcije i shvaćanja koji vode do istog razmišljanja, a koje će u konačnici izazvati željeno djelovanje. Oštrina prosuđivanja učinka informacijskog djelovanja obrnuto je proporcionalna neposrednoj blizini objekta zbivanja. Što ste bliže to manje razumski vidite, a više djelujete u afektu, dok  vam jasnije  postaje što se više udaljavate i manje ste emocionalno involvirani. To konkretno znači da se treba odmaknuti od njihove nacionalne propagandne mašinerije i ne primati dotični toksični sadržaj.  Nas prvenstveno treba zanimati struktura informacije u čitavom kontekstu zbivanja, njezina svijest pa tek onda njen sadržaj.

Danas nam je potrebna sigurnosna-informacijska sposobnost da se vidi, da se razluči i shodno tomu da se ne reagira. Ne možete promijeniti način funkcioniranja bošnjačke sigurnosno-političke medijske gravitacije ali joj se možete prilagoditi i iskoristiti je. Ako nešto zvuči kao činjenica ne znači da to i jeste. Uostalom, njima činjenice više nisu bitne, bitna je samo  naracija.

Dnevnik.ba