Ovisnost o kockanju je bolest koja je u svojim aspektima slična drugim ovisnostima, ali po svojim obilježjima je teža od drugih ovisnosti. Ovisnost o kocki se skriva, ali s godinama ipak raste.
Kod ozbiljnih patoloških slučajeva, strada veliki broj članova obitelji, kako u materijalnom, tako i u svakom drugom smislu. Ovisnost o kockanju razvija se, često iz čiste radoznalosti i uvjerenja kako se ono može kontrolirati i kako nije opasno.
„Već u osnovnoj školi mnogi dječaci naprave prve kockarske korake, a nešto kasnije i djevojčice. Ima puno čimbenika koji pospješuju nastanak ovisnosti o kockanju. Najvažniji su manjak kvalitetnog obiteljskog odgoja i neizgrađen pravilan, kritički stav prema ovom problemu“, kazao je za Dnevnik.ba Marko Romić, specijalist traumatske psihologije.
Romić objašnjava kako je sve više žena koje kockaju i postaju žrtve patološkog kockanja, ali još uvijek je veći broj muškaraca zahvaćen ovom ovisnošću.
„Razlika je u tome da velik broj muškaraca ide u kladionice i kocka na razne sportske događaje, a žene kockaju na bingu ili kasinima. Na liječenju u KLOK-u (Klub liječenih ovisnika o kockanju) trenutno su svi muškarci, ali u prethodnim godinama liječilo se i više žena i djevojaka, od 20 do 75 godina starosti“, rekao je Romić.
„Umjesto da koriste vrijeme koje imaju na raspolaganju na korisne aktivnosti, oni većinu tog vremena ‘ubijaju’ baveći se kockanjem. U suštini, postaju sasvim nefunkcionalni i nesposobni za normalan život“, kazao je Romić.
Objašnjava kako pandemija nije ništa posebno promijenila po pitanju broja ovisnika o kocki.
„Pandemija je samo promijenila način na koji ljudi kockaju, tako da sve više njih sada kocka preko mobitela i računala. Općenito, broj patoloških kockara stalno raste“, poručuje Romić.
Djeca koja ulaze u probleme s kockanjem imaju vidljive promjene u odnosu na prethodna ponašanja.
Romić objašnjava kako roditelji trebaju pratiti i promatrati ponašanja kod svoje djece. Jer sva djeca imaju uobičajene obrasce ponašanja, načine na koji iskazuju emocije, svoje obaveze u školi i svoja postignuća.
„Većina njih zanemaruje školu, slabi njihov uspjeh, postaju razdražljiviji, često su odsutni tijelom i duhom, zaokupljeni su sportskim događajima, neki počinju lagati i krasti“, rekao je Romić.
Objašnjava kako postajemo društvo u kojemu su razne pošasti postale normalne i prihvatljive, jer kockanje se reklamira i prezentira kao društveno korisno.
„Ističu se primjeri novčanih dobitaka, a prešućuju užasni primjeri raspada obitelji, unesrećivanja vlastite djece, prekomjernog zaduživanja, zapostavljanja svih obveza. Licemjerni smo jer šutimo na strašne stvari koje se događaju oko nas“, poručuje Romić.
Trenutni broj liječenja ovisnika o kocki je mali, ali jako uspješan. U klubu KLOK su trenutno 23 patološka kockara s kojima se radi “uživo”, dok je 18 ovisnika na online liječenju.
„Od svih koji bi se trebali liječiti, liječi se tek svaki stoti. Ipak, mogu reći da je uspješnost liječenja jako visoka, kada promatramo one koji su ozbiljno shvatili liječenje i uključeni u jednu od ove dvije grupe. Ima više desetaka obitelji koje su bile u potpunom raspadu, gdje je kockar kockao 15 ili 20 godina, gdje su stvoreni veliki dugovi, narušeni unutarobiteljski odnosi, uništene osobnosti tih kockara, a danas su oni sasvim funkcionalne i normalne obitelji“, kazao je Romić.
Liječenje u klubu KLOK odvija se kroz grupne psihoterapijske sastanke jednom tjedno i individualne psihoterapijske seanse, po potrebi. U liječenju sudjeluju, uz ovisnike i članovi njihovih obitelji ili djevojke, u slučajevima kada mladići nisu oženjeni.
Na sastancima su prisutni supruge, majke, očevi ili drugi članovi obitelji koji upoznaju druge ljude s istim problemom, dijele svoje probleme, iskustva i međusobno si pomažu.
„Tu dobivaju potrebnu stručnu pomoć, što u konačnici rezultira uspostavom apstinencije i korigiranjem pogrešnih oblika ponašanja. Liječenje od kockanja ne podrazumijeva samo prestanak kockanje, nego promjenu ponašanja u cjelini“, zaključio je Romić.
Dnevnik.ba