Revizija presude Kovačević: Koga brani Schmidt i zašto je treća izborna jedinica najbolje rješenje za BiH?

Tijekom studenog bi se trebala održati rasprava pred Velikom vijećem Europskog suda za ljudska prava koje je odlučilo preispitati prvobitnu odluku kojom je usvojena apelacija  Slavena Kovačevića. Radi se o rijetkom postupanju kada Veliko vijeće preispituje odluke Europskog suda za ljudska prava.

Kako je znao za odluku prije objave?

Još nikada nije objašnjeno kako je moguće da je Slaven Kovačević znao za sadržaj prve odluke nekoliko dana prije službene objave, budući da je tri dana prije objave odluke ekskluzivno objavio njen sadržaj gostujući u jednoj TV emisiji.

Mnogi ovo povezuju sa sucem iz Bosne i Hercegovine, Farisom Vehabovićem, koji je bio u Vijeću kada je sud donio prvu odluku. Naime, i Faris Vehabović je nekoliko puta gostovao na istoj televiziji gdje je Kovačević objavio sadržaj presude. Sudac Vehabović, kojem je odavno istekao mandat (ali bošnjački članovi Predsjedništva BiH, Bećirević i Komšić, navodno ne žele pokretati proceduru izbora novog suca),  je čak i izuzet od strane Europskog suda u odlučivanju u onim predmetima gdje je Demokratska fronta i članovi ove stranke, tužila Bosnu i Hercegovinu pred Europskim sudom za ljudska prava.

Građanska država ili građanska država u tri izborne jedinice?

Javnost sve više raspravlja o posljedicama za Bosnu i Hercegovinu ukoliko se potvrdi Odluka u predmetu Kovačević. I dok se javnost uvjeravala da to znači „građansku državu“ i jednu izbornu jedinicu, u narodu poznate i kao ''unitaristička država'',  pojavilo se i  drugačije tumačenje ove odluke.

Naime, ova presuda otvara realnu mogućnost formiranje treće izborne jedinice s hrvatskom demografskom dominacijom čime bi se riješili svi problemi izbornog zakonodavstva u BiH.

Protiv čega se bori Schmidt?

Napadi na Schmidta i dalje traju, međutim, postavlja se pitanje koga Schmidt brani, i čega se Visoki predstavnik boji.   Snovi o unitarističkoj državi su malo vjerojatni, s obzirom da bi to podrazumijevalo i ukidanje entiteta Republike Srpske. Raspakiravanjem Daytonskog mirovnog sporazuma, omogućavanjem svima da imaju pravo da budu kandidati na izborima kroz treću izbornu jedinicu bi bilo prihvatljivo Republici Srpskoj, kao i hrvatskom narodu, ali vjerojatno ne i Bošnjacima, jer bi to dovelo do osiguravanja legitimnog političkog predstavljanja hrvatskog naroda. Time bi se ugasila mogućnost da demografsko dominantniji bošnjački narod nameće u Predsjedništvu i Domovima naroda nelegitimne predstavnike hrvatskog naroda. 

Zapravo, postavlja se pitanje, je li uloga Schmidta da spriječi bilo kakvu pomisao na treću izbornu jedinicu, koja se potvrđivanjem Odluke u predmetu Kovačević sama po sebi nameće kao (naj)realnije rješenje.

Onog trenutka kada se ponudi realno rješenje, u vidu treće izborne jedinice,  gdje ne bi postojale diskriminatorske odredbe, samim tim i kršenje ljudskih prava, zapravo tada „padaju maske''   i postaje svima jasno da Slaven Kovačević  i njegovi sponzori, ne žele zaštitu ljudskih prava ''Ostalima'' nego isključivo da nameću predstavnike nebošnjacima.

Da doista žele zaštiti ljudska prava, i boriti se protiv diskriminacije, oni bi jednostavno prihvatili i ideju treće izborne jedinice, gdje bi se svatko mogao kandidirati za bilo koju funkciju, bez obzira na etničku pripadnost, a čime bi bile riješene sve odluke Europskog suda za ljudska prava

Dnevnik.ba