Ipak, ćevapi su u BiH najpopularnije jelo - svenacionalni specijalitet koje su krajem 15. stoljeća u našu zemlju donijeli Turci. Uglavnom se služe u krušnoj lepini, odnosno somunu. Pripremaju se na više načina, a recepti su tajni. Najpoznatiji su travnički, sarajevski i banjalučki.
Međutim, misterij svih misterija je čiji su najbolji? Sigurno da ne postoji nijedan stranac koji je posjetio bilo koji dio BiH, a da nikada nije probao ćevape. Po njima smo prepoznatljivi u cijelom svijetu, a u BiH već dugi niz godina se vode 'žestoke' rasprave oko toga jesu li bolji travnički, banjalučki ili sarajevski. Nedavno je najavljena moguća nominacija banjalučkog ćevapa na UNESC-ovu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa na što Travničani tvrde kako su njihovi ćevapi najbolji i da je ta kandidatura "uzaludna priča".
Brojni gosti i putnici namjernici koji su ćevape jeli u Travniku, odnosno, Žitarnici, Konaku, Docu na Lašvi suglasni su kako su ćevapi u ovom gradu najbolji. U jednoj od najboljih ćevapnica u BiH, travničkom "Hariju" koji se "ćevapima" bave još od 1989. godine danas su bili gosti iz nekoliko gradova koji su, kako kažu, "maksuz" došli na ćevape u Travnik. Veliki roštilj, bezbroj ćevapa, što ispečenih što svježih, kajmak, luk, jogurt. Gledamo očima prosječnog - ćevapoljubca: njegovo mjesto pod suncem.
Užurbana atmosfera u kojoj svako malo čujete "Petica s lukom", "Desetka reš pečena", "Daj još dva jogurta" i do posljednjeg mjesta ispunjene dvije velike ljetne bašte.
„Došla sam iz Visokog ciljano na ručak u Travnik. Svi koje poznajem uputili su me u Travnik po najbolje ćevape ikada. Tvrdim, bili su u pravu", nasmiješeno će Amna iz Visokog za Dnevnik.ba.
Čini se kako su pristupačnost, gostoljubivost i nasmiješenost osoba u ćevapnici Hari dodatni bod. Ako uopće ima rasprave oko toga čiji su najbolji.
„Dolazimo u Travnik na ćevape već deset godina. Usluga je odlič,a higijena na zavidnom nivou, a ćevapi definitivno najbolji koje smo ikada jeli. Uvijek ćemo se ovdje vraćati po čevape. Vjerni smo Travniku, kad su ćevapi u pitanju", navodi gošća iz Busovače za naš portal.
Travnički ćevapi se razlikuju od sarajevskih i banjalučkih. Razlika je somunu, ili kako se to u Travniku, kaže pitici. I receptura travničkih ćevapa drugačije je u odnosu na druge vrste. Uz posebnu pitici, ovakvi se ćevapi i pitice ne spremaju nigdje u BiH. Nije ni čudno onda što na travničke ćevape dolaze sa svih strana svijeta.
„Svojim gostima nastojimo pružiti maksimum pozitivnog iskustva svaki put kad nas posjete. Pažljivo obavljamo svaki dio posla, od kuhinje do stola, kako bi naši gosti bili zadovoljni.
Važan nam je kvalitet, a ne kvantitet, da se naši gosti koji pristžu sa svih strana svijeta, kod nas osjećaju – kao doma", rekla je za Dnevnik.ba jedna od djelatnica u Harijevoj ćevapnici. U Travniku je pitica deblja nego u drugim gradovima, a takve proizvode lokalni pekari.
Travnički ćevap sadržava više vrsta mesa, odnosno, junetinu, teletinu, bravetinu i janjetinu. Travnički su ćevapi definitivno posebniji u odnosu na sarajevske i banjalučke jer im ni porcije nisu iste. Samo se u Travniku služe tzv. školske porcije, odnosno, popularna "đačka s pet ćevapa u pola pitice. Deset ćevapa u pola pitice je mala porcija, a najčešće se naručuje „cijela i deset", cijela pitica s deset ćevapa. Ako zatražite u Travniku srednju porciju, dobit ćete 15 ćevapa u cijeloj pitici, a velika porcija sadrži čak 20 ćevapa u cijeloj pitici.
Veliku porciju čak ni Travničani ne mogu pojesti.
Ako još uvijek imate dilemu čiji su ćevapi najbolji, pokušajte odgovoriti na pitanje:"Jesu li travnički ćevapi najbolji i zašto da?".
Dnevnik.ba