U Francuskoj je radikalno ljevičarski "Savez srama" pobijedio u drugom krugu izbora.
Iako je "Nacionalno okupljanje" uspio osvojiti više mjesta nego prošli put, Lijeva fronta koju čine socijalisti, zeleni i ultraljevičari pokazala se još jačom. Jean-Luc Mélenchon odmah je pozvao na formiranje vlade na čelu s Unijom ljevice.
Piše: Filip Gašpar
Drugi krug izbora za francusku nacionalnu skupštinu završio je, očekivano, u pat poziciji, ali ne kako su mnogi predviđali. Odaziv birača bio je impresivnih 67,5 posto, oko 20 postotnih bodova više od odaziva na općim izborima prije dvije godine.
Niti jedan od tri glavna tabora nije uspio postići jasnu većinu glasova. Prije drugog kruga, ljevičarski "Novi narodni front" (Nouveau Front populaire, NFP) i Macronistička koalicija intenzivno su radili kako bi spriječili Rassemblement National (RN) da dobije nezavisnu većinu. Na kraju je Lijeva fronta socijalista, Zelenih, komunista i ultralijevih melenčonista izašla kao pobjednik s procijenjenih 180 do 215 mjesta. Makronistička koalicija bila je iza sa 150 do 180 mjesta.
Rassemblement National došao je tek na treće mjesto, ali je sa svojim saveznicima vjerojatno uspio osvojiti 120 do 155 mjesta, što je gotovo dvostruko više mjesta nego prije. Prema prvim prognozama, Républicains i razne desničarske skupine koje nisu pristupile savezu s RN-om osvojile su 46 do 65 mjesta. Neovisni kandidati mogli bi osvojiti 15 do 25 mjesta. Ovi brojevi variraju ovisno o institutu.
Novinarima se prvi obratio Jean-Luc Mélenchon, čelnik radikalne lijeve stranke “Nepokorna Francuska” (La France insoumise, LFI) i naglasio da je RN daleko od apsolutne većine. Pozvao je predsjednika Macrona da prizna poraz, smijeni premijera Gabriela Attala i imenuje vladu iz redova ljevičarske “Narodne fronte”. Međutim, ovaj je zahtjev također kontroverzan unutar NFP-a, posebice između socijalista i lijevih radikala. Mélenchon se pohvalio jer je poništio izvorne izborne rezultate i pozvao na striktno "poštivanje volje naroda".
“Nova narodna fronta” kandidirala se s jasno lijevim socijalističkim do ekstremno lijevim programom. Između ostalog, poziva na potpuno povlačenje Macronove mirovinske reforme (“mirovina sa 64 godine”) i hitno povećanje minimalne plaće na 1600 eura mjesečno. Gospodarski i socijalni program ljevice stajao bi između 150 i 200 milijardi eura, financiran višim i progresivnijim porezima, uključujući povećanje poreza na nasljedstvo i uvođenje "maksimalne stope smrtnosti". Program također sadrži opsežne planove za ekologiju i “zaštitu klime”.
U lijevoj koaliciji postoje ozbiljne podjele. Socijalist Raphaël Glucksmann kaže da želi vladu "bez Robespierrea, bez Jupitera", drugim riječima, bez Mélenchonovih ekscesa i bez Macrona. Ostaje za vidjeti hoće li to biti moguće.
Macron je pozvao na "oprez" i naglasio da izborni rezultat nije jasno odgovorio na pitanje tko bi trebao vladati. Naglasio je da se “srednji blok” pokazao dosta “živahnim”.
U sjedištu RN i savezničkih republikanaca pripremalo se slavlje. Ali sada su dominirala sumorna lica i mješavina prigušenog zadovoljstva i straha od budućnosti – ne za vlastitu stranku, već za Francusku. “Jako sam zabrinuta za budućnost naših sugrađana”, rekla je europarlamentarka Mathilde Androuet.
Očito tabor Rassemblement National-a nije očekivao tako snažan učinak unakrsne fronte Macronista i ljevičara koja se formirala protiv stranke. Ipak, frakcija Rassemblementa, zajedno s Ciottistima, gotovo se udvostručila u odnosu na izbore 2022. godine. Zamjenik čelnika stranke Sébastien Chenu sažeo je da su Francusku "odvukli u močvaru" "neprirodni savezi". Macronisti bi sada doveli "Novu narodnu frontu" na vlast.
Čelnik stranke Jordan Bardella je ipak primijetio: "Danas Nacionalni savez ostvaruje najveći napredak u cijeloj svojoj povijesti." Naglasio je da su "savezi srama" te večeri oduzeli Francuzima "politiku oporavka". Kao rezultat izbornih sporazuma, Francuska je sada bačena "u naručje ekstremne ljevice. Dalje naglašava mobilizaciju domoljuba i osuđuje klevetu, zastrašivanje i prijezir koji su prevladavali tijekom dva kruga protiv RN. Osudio je savez beščašća između centra i ljevice.
Bardella kaže da se politikama koje će se provoditi u nadolazećim mjesecima neće baviti nijednom od trenutačnih političkih briga Francuza.
U 20 sati ispred zgrade Sabora bilo je znatno pojačano prisustvo policije. “Antifašistička akcija Paris Banlieue” pozvala je na marš na Narodnu skupštinu u to vrijeme, ali tamo je u početku bilo tiho. Međutim, veliko veselje prolomilo se u sjedištu LFI-ja, stranke Mélenchon.
Šefica parlamentarne skupine "Rassemblement National" u Nacionalnoj skupštini Marine Le Pen komentirala je rezultate:
"Imala sam previše iskustva da bih bila razočarana rezultatom u kojem udvostručujemo broj zastupnika. Naša stranka ostaje stranka broj 1 po broju zastupnika. Plima raste i raste. Naša pobjeda je samo odgođena. Pobjeda je samo odgođena", rekla je.
Nakon iznenađujućeg ishoda prijevremenih parlamentarnih izbora, francuski predsjednik Emmanuel Macron svoju pozornost usmjerava na sastavljanje vlade. Prije donošenja odluka šef države će pričekati konačne izborne rezultate i konačan sastav Nacionalne skupštine, priopćeno je iz Elizejske palače. “Predsjednik će, u svojoj ulozi jamca za naše institucije, osigurati da se poštuje suvereni izbor francuskog naroda”, rečeno je.
Prema televizijskoj kući BFMTV, Elizejska palača je također izjavila u vezi s brojem zastupnika potrebnih za apsolutnu većinu: “Pitanje će biti može li se formirati kohezivna koalicija da se postigne 289 zastupnika.” Jer prema projekcijama niti jedan tabor može računati na apsolutnu većinu.
Odaziv birača pokazao je da je raspuštanje Narodne skupštine bilo nužno, priopćeno je iz predsjedničke palače. S obzirom na očekivane izborne rezultate s predsjedničkim savezom na drugom mjestu, Elizejska palača je objavila: “Centristički je tabor proglašen mrtvim: on je tu, čak i nakon sedam godina na vlasti.”
Emmanuel Macron je veliki gubitnik ovih izbora. I republikanci i Nacionalno okupljanje mogli bi večeras biti kolektivno razočarani. Iz strateške perspektive ništa bolje se ne može dogoditi Marine Le Pen.
Macronov plan dvaput je propao. Prijevremeni izbori trebali su mu dati poticaj, ali je već unaprijed bilo jasno da se to neće dogoditi.
Čini se da je propala i strategija da se Nacionalno okupljanje smatra odgovornim u slučaju izborne pobjede i pusti da vlada dvije godine, a zatim se koristi kao žrtveni jarac. Izvorni cilj bio je uništiti šanse Marine Le Pen da postane predsjednica.
Sada se Macron suočava s dvostrukom dilemom. Jer nije kontroverzna desnica, nego lijevi radikali ti koji su se etablirali kao najjača politička snaga - zahvaljujući njegovoj velikoj potpori i uobičajenim metodama kandidiranja. Jakobinci su se vratili, a sam predsjednik ih je pozvao u Versailles.
Macron je sada pod još većim pritiskom nego prije. Uplitanjem desnice htio ih je oslabiti. Sada se mora obračunati s ljevicom koja već traži vladu i želi se okoristiti dekretom. Ako se Macron odupre, ljevica će se vjerojatno mobilizirati u uličnim prosvjedima, kao što je to činila posljednjih godina.
Le Pen se može opustiti. Sada postoje samo dvije opcije: ili ljevičarski kaos ili još veća neupravljivost nego prije. Godine 2027., Nacionalni zbor će stati kao buržoaska alternativa uz opkoljenog Macrona i komunare. Ovo je dobro za Rassemblement National, ali loše za Francusku – što god od nje ostalo 2027.
Dnevnik.ba