Osuđeni ratni zločinac prijeti obiteljima nestalih bugojanskih Hrvata: "Zbog vas se naši nevini ljudi ubijaju"

Alija Osmić, bivši pripadnik Armije RBiH pravomoćno osuđen na tri godine zatvorske kazne pred Sudom BiH zbog odvođenja u logore, mučenja, nečovječnog postupanja i prisiljavanja na prinudni rad, prijetio je Dijani Strujić, supruzi nestalog Mihovila Strujića i predsjednici bugojanske udruge nestalih hrvatskih branitelja. 

"Zbog vas se naši nevini ljudi ubijaju" 

Dijana Strujić je u izjavi za Dnevnik.ba istaknula kako ju je kontaktirao nepoznati broj na koji se zbog prirode posla kojim se bavi javila. 

“Predstavio se kao Alija Osmić i rekao mi da se 'zbog vas naši nevini ljudi ubijaju', aludirajući na samoubojstvo Merzuka Aletića nedavno na Rostovu koji je trebao otkriti gdje su posmrtni ostatci nestalih bugojanskih Hrvata“, izjavila je Strujić za Dnevnik.ba. 

Samoubojstvo zaštićenog svjedoka 

“Govorio mi je kako je nedužan ležao tri godine u zatvoru. Osjećam se nesigurno i nezaštićeno, tražit ću policijsku zaštitu. Ovo nema nigdje na svijetu da presuđeni ratni zločinci maltretiraju žrtve. Prijeteće pozive primila je još jedna obitelj“, ističe Strujić. 

Podsjetimo, Merzuk Aletić, bivši policajac iz Donjeg Vakufa i bivši pripadnik brigade El – Muždahid koju je na Rostovu postrojavao i sam Alija Izetbegović, pred istražiteljima SIPA-e počinio je suicid. 

Iako je bio zaštićeni svjedok Tužiteljstva BiH koji je trebao otkriti lokacije gdje se nalaze tijela jedanaestorice bugojanskih Hrvata, Aletić je počinio samoubojstvo.

"Nama trebaju posmrtni ostatci, Cikotić i Mlaćo 30 godina žive život, a mi pakao" 

Svega nekoliko dana nakon toga, Tužiteljstvo BiH podignulo je optužnicu protiv istaknutih ratnih kadrova Armije RBiH tijekom rata, a kasnije i dužnosnika SDA, Selme Cikotića, bivšeg ministra obrane i zapovjednika Operativne grupe „Zapad“, Dževada Mlaće, ratnog načelnika Bugojna i Tahira Granića zapovjednika 307. brigade Armije RBiH u Bugojnu. 

“Vrši se pritisak na nas, na obitelji žrtava. Nama trebaju posmrtni ostatci, samo neka kažu gdje su. Trideset godina i Selmo Cikotić i Dževad Mlaćo žive život, a mi živimo u paklu jer ne znamo gdje su posmrtni ostatci naših supruga, očeva, braće, sinova“, dodaje Strujić. 

Osmić je, u razgovoru s Dijanom Strujić, kako kaže, 'tražio da prekinemo potragu'. 

Osmić traži da obitelji hrvatskih žrtvava prekinu potragu 

“Zamislite što bi se dogodilo da, primjerice, Dario Kordić nazove neku majku iz Ahmića. Tri bi se države dignule na noge, a svijet zgražao. Ali u ovom je slučaju izgleda dopušteno i moguće da se hrvatske žrtve na ovakav način maltretira,  da nam se prijeti i vrši pritisak da odustanemo od potrage za pravdom, istinom i na koncu da te posmrtne ostatke dostojno pokopamo“, izjavila je Strujić. 

Osmić joj je u razgovoru rekao i kako „odgovore treba tražiti od Enesa Sijamije i bivše tužiteljice Slavice Terzić“. 

“Rekla sam mu ovo što i vama ponavljam, nisam adresa ni za kakve insinuacije i ako bilo što zna, neka prijavi nadležnim institucijama“, dodaje. 

Inače, Alija Osmić (3), te Enes Handžić (8), Senad Dautović (7), Šačir Duraković (6), Ened Vrban (6), Osman Šego (5), Nisvet Gasal (4) odgovorili su pred Sudom BiH za zločine nad bugojanskim Hrvatima, te su sporazumno priznali krivicu. 

Osmić je prvobitno osuđen na 11 godina zatvora, ali je drugostupanjskom presudom kazna smanjena na tri godine, jer je jedan od članova Apelacijskog vijeća Suda BiH, objašnjenje za Osmićevo maltretiranje i zlostavljanje zarobljenika u BH Banci, Markstističkom centru i garaži u selu Donjići „našao“ u činjenici da su pripadnici HVO-a počinili zločin u Vrbanji. Terzić u kojima je objašnjavao karakter i detalje zločina nad zarobljenim Hrvatima u bugojanskim logorima smrti. 

Sijamijina pisma nema tko čitati 

Prema podatcima bošnjačke strane, u Vrbanji su pripadnici HVO-a ubili 45 bošnjačkih civila. Slavko Šakić je odgovarao za ovaj zločin 2008. i osuđen je 8, 5 godina zatvora. 

Enes Sijamija, bivši pripadnik Vojne policije Armije RBiH, koji već nekoliko godina živi u inozemstvu, godinama je pisao pisma tužiteljici Slavici Terzić u kojima je objašnjavao karakter i detalje zločina nad zarobljenim Hrvatima u bugojanskim logorima smrti. 

Samo je jedanput saslušan i to u Ministarstvu unutarnjih poslova Županije Središnja Bosna 2002. godine.