Odoše Bošnjaci u partizane - konačno!

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Mnogi u ovim teškim trenucima, kada je Švabo s leđa, forsirajući Miljacku, napao Tisućljetnu i Nedjeljivu, galame, prijete, opkoljavaju bijelu kuću... Ali nitko, uistinu nitko nije pokazao budnost, društvenu svijest te, na kraju krajeva, i spremnost žurnog djelovanja kako bi se mrskom okupatoru te napose domaćim izdajnicima uzvratilo onako kako to oni samo zaslužuju. I kako se, treba li uopće podsjećati, s takvima i njima sličnima postupalo nekoć. Riječ je, jasno, o ex-reisu Mustafi ef. Ceriću, toj osvjedočenoj moralnoj (i svakoj drugoj) gromadi, koji je napisao otvoreno pismo Švabi. Ali se u njemu (i) (dramatično) zapitao: Što nam je činiti, sestre i braćo moja? Misli efendija globalno, a djeluje i lokalno. I, dakako, daje odgovore, no doći ćemo do toga...

Ne bih, međutim, otkrivao tu unutarbošnjačku (intimnu) prepisku, iz koje je, uostalom, jasno s koliko je, umalo doživotni reis, senzibiliziran za Građansku. A, dakako, i ostala mu braća i sestre. Jer, država u kojoj ne daju Edimu (Fejziću) iz staroga hrvatskoga grada Goražda biti Hrvat(om), nije država po mjeri (svakog) čovjeka!

Samo ću stoga citirati rečenicu-dvije toga temeljnog naputka: „Prije svega“, upozorava, „ne smije se sjediti i vikati – ovako se više ne mere! Već treba, mora se“, nudi odmah rješenje, „po svaku cijenu spriječiti definitivno donošenje najavljene Schmidtove odluke o destrukciji bosanske multinacionalne države i multietničkog i multikulturalnog društva!“

Za vijeke vjekova – amin!

Mobilizirajuća je to poruka, slijedom koje su malo koje bošnjačke ruke ostale skrštene. A i oni koji možda, ipak, nisu razumjeli kako je vrijeme ustanka kucnulo, uhvatile su se kopanja trapova u kojima su tandžare – popularne M-48 – spremljene za ne daj Bože situaciju. Evo, dakle, tih riječi od kojih se, uopće ne dvojim, ledi krv u žilama Švabi iz bijele kuće (koja je ionako opkoljena!). Ali, i Njemačkoj kao takvoj! Poglavito kada je svakomu jasno kako je ona rezolucija Bundestaga, nakon koje se po Sarajevu pjevalo Danke, Deutschland, bila samo klopka. Da se uspavaju, inače, pred ratnom prijetnjom, tradicionalno budni dobri (i pošteni) Bošnjaci!

Dakle: „...Nadam se da vam je (upozorava posljednji put efendija, op.a.) jasna moja poruka, a to je da se ne igrate sa sudbinom Bosne. (Hercegovinu se, op. J.Vr., ex-reis uvijek nekako smetne, ili je možda smatra okupiranom...) Bosna nije samo zemlja, država i nacija! Bosna je više od svega toga! Bosna je nebeski amanet njenih bosanskih sinova i kćeri oduvijek za vijeke vjekova da im bude njihova hiža, njihovo vječno stanište za bolje, za gore, za bogatije, za siromašnije, u bolesti i zdravlju, da ju vole i čuvaju do smrti, do Sudnjega dana“. Osim što, evo, mobilizira, Cerić podsjeća i na osobni – nažalost! – neuspjeli pokušaj prekrštavanja Bajrama u hižaslav. Od čega se muslimani još nisu oporavili.

Ispričavam se – čiji (ono) amanet?!

I da je, kao što nije, kako treba svi bi se držali ovoga amaneta, a ne onoga Alijinog! No, kako rekoh, nije kako treba, pa se, eno, uvelike najavljuje dolazak Recepa Tayyipa Erdoğana i to sredinom kolovoza. Dobro, jest, misli nikad ne prežaljeni reisu-l-ulema, Recep brat, ali njegov bi dolazak samo mogao usporiti akciju kodnog imena – Hiža!

Ali, ne brine samo nesuđeni kum Bajrama o muslimanima. U kontekstu čega evo još jednog, vjerojatno ključnog, dokaza neumrle bosanske multi-kulti države iz riznice Ljiljana Zlatnog Komšića: „..Jer izgleda da mnogi na ovom kontinentu u današnjim europskim muslimanima gledaju noveŽidove, a problem su posebno Bošnjaci koji čak imaju svoju državu. Jer kako protumačiti sve što rade. Imate otvorenog fašizma poput Viktora Orbana, stidljivog fašizma koji se pokušava nametnuti kroz instituciju OHR-a, do vulgarnog fašizma Zorana Milanovića." Budan je taj bošnjački gazija, ali – kasni; Efendija je Mustafa raskrinkao Nijemce davno. Zapravo, jedan od europskih scenarija je, veli, pokazivanje prstom Europe na opasno „muslimansko ostrvo“, kojeg je bivši predsjednik Bundestaga Wolfgang Schäuble (još) u rujnu 2021. Definirao kao znatni konfliktni potencijal, koji ima stalni izvor nemira pod sponzorstvom Turske. Čuje, Turske!

Prebrojmo se!

Ali, ne duljimo, ključno je pitanje: Kako će, dakle, početi rat na (Cerić&Komšićevom) otoku, sad kad su neprijatelji raskrinkani – strani, poglavito. Mada, ne treba podcjenjivati – nipošto! – ni domaće izdajnike, koji, veli mitraljezac iz Titine 16, „hoće da ovom zemljom vlada neka vrsta hrvatsko-srpskog kraljevstva novog na Balkanu“. Jasno, ne mogu efendija i Ljiljan protiv tolike sile sami! Srećom, tu je (zato) i Alijin jedinac: „Ako Schmidt nametne izmjene izbornog zakona, prisilit će nas da radimo stvari koje nismo radili" - zaprijetio je Alijin jedinac, dodajući kako se nada da Bošnjaci neće biti dovedeni u tu poziciju jer će u protivnom biti "spremni na sve" kako bi probili blokade. Što bi kazao onaj direktor groblja iz Potočara: "Ćeraćemo se!"

Da ovo, iako je prilično jasno, malo razjasnimo: Kada govori kako (Bošnjaci) neće raditi stvari koje nisu radili, govori, čini mi se, ponajprije u svoje ime. Ništa, eto, od trezora. Ionako je – provaljen. Uostalom, dok se ex-reis i Ljiljan bave (teorijskom) mobilizacijom, Izetbegović II. već djeluje na terenu: „Prebrojili smo se – i koliko lovaca imamo, i koliko mladih ljudi, i koliko imamo instruktora na dronovima, i tako dalje“, kazao je u slobodarskim Hadžićima, pa dodao: „Neću dalje, ali samo da znate!“ Nakon čega nitko, prije svega u Bonnu, ali i šire – ne spava. U Londonu (tek) oni najhrabriji.

A zamislite da je (još) prvi u Bošnjaka išao – dalje?! Da je otkrio strategiju šuma (partizani) – nebo (dronovi)...

Ma, evo sam se naježio! Svukuda.

Dnevnik.ba