Obitelji žrtava traže novi spomenik umjesto postojećeg na Kazanima, grad ih se nije udostojio ni konzultirati

Izgradnji novog spomenika u središtu grada nadaju se obitelji žrtava, kaže Slobodanka Komljenac Macanović, čiji su roditelji ubijeni u Sarajevu, i za čijim tijelima i danas traga.

“Izgubiti roditelje u jednom danu stvarno je užasno, a pogotovo što ja nemam tijela mojih roditelja. To je tuga i bol koju ću ja nositi u duši i srcu do groba. Ja sam na neki način s njima ostala ukopana u Kazanima, moj život se poslije tog zapečatio”, opisuje.

Kako je rekla Komljenac Macanović, zahvalna je na postojećoj spomen-ploči na Kazanima, čijem otkrivanju nije prisustvovala jer nije suglasna s tekstom na spomeniku, koji, smatra, posjetiteljima koji nisu upoznati sa zločinom ne pojašnjava što se tu točno dogodilo.

“Voljela bih da postoji ploča na Groblju Svetog Josipa jer Kazani su poprilično nedostupni svima”, navodi Komljenac Macanović za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), dodajući da nju još nikada gradonačelnica Benjamina Karić nije pozvala na bilo kakve konzultacije iako je, kaže, jedna od rijetkih eksponiranih članova obitelji žrtava.

Grad Sarajevo otkrio je spomen-ploču na Kazanima 2021. godine, a gradonačelnica Benjamina Karić tvrdi kako su obitelji žrtava bile pozivane da sudjeluju i daju svoj doprinos u procesu izgradnje.

“Punih 26 godina svaki razgovor na ovu tešku i osjetljivu temu započinjao bi ‘trebalo bi’, ‘krajnje je vrijeme’, ali konkretnih akcija nije bilo. (…) Tome sam pristupila krajnje otvoreno i iskreno, jer svaka žrtva ubijena tijekom opsade našeg grada zaslužuje poštovanje i dostojanstveno obilježje”, rekla je Karić za BIRN BiH, dodavši kako je jako ponosna na izgradnju i postavljanje spomen-ploče.

U tom procesu, kaže, analizirala je presude, amandmane, spomeničku kulturu u Sarajevu i BiH, poslušala sve prijedloge, razgovarala s brojnim udrugama i nevladinim organizacijama i dodaje da su tekst i izgled spomen-obilježja, nakon javne rasprave, dobili odobrenja Komisije za spomenike Gradskog vijeća i samog Gradskog vijeća Grada Sarajeva.

“I dalje sam pri stavu da ovo treba biti jedan otvoren proces i da će vrijeme najbolje prosuditi”, zaključuje Karić, pojasnivši da nema saznanja u vezi s inicijativom za izgradnju novog spomenika žrtvama zločina na Kazanima.

Dok zločin koji se kvalificira kao najveća mrlja Sarajeva obitelji žrtava i dalje smatraju neriješenim pitanjem i iznimno važnim za istinsko suočavanje s prošlošću, iz Udruge za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) smatraju da trenutni spomenik žrtvama na Kazanima nije dobro rješenje.

“Takvo zdanje ne donosi kontekst događaja na Kazanima niti navodi počinitelje ovih nedjela. Nedostaje i važna informacija da broj ubijenih nije konačan. Isto tako, Grad se nije udostojio da o ovom pitanju konzultira obitelji žrtava nego je nastojao tražiti istomišljenike u provođenju prividne memorijalizacije i sjećanja na ubijene”, poručili su iz UDIK-a priopćenjem povodom 29. godišnjice zločina.

Iz UDIK-a napominju kako su još 2017. godine pokrenuli inicijativu za izgradnju spomenika žrtvama u centru Sarajeva, na mjestu reekshumacije žrtava, jer su, tvrde, reakcije javnosti nakon postavljanja ploče na Kazanima “pokazale da će ovo obilježje slabo služiti u svrhu edukativne memorijalizacije”.

Najbolja lokacija za memorijalizaciju bila bi na Groblju Sveti Josip u sarajevskom naselju Ciglane, odakle su žrtve reekshumirane 1998. godine i gdje bi, kažu, trebala biti obilježena masovna grobnica. Zbog toga su se samo ove godine dva puta obraćali Kantonalnom javnom komunalnom poduzeću (KJKP) Pokop kao nadležnoj instituciji za ovo groblje.

“Ubijeni na lokalitetima Kazani, Gaj i Grm maline bili su građani i građanke Sarajeva. Stoga zaslužuju dostojan pijetet. (…) Nažalost, njihov odgovor [KJKP “Pokop”] je pokazao nerazumijevanje za ovu tematiku. Odgovornost su prebacili na civilno društvo”, poručili su iz UDIK-a za BIRN BiH.

BIRN BiH nije dobio komentar od “Pokopa”, čiji zaposlenici su zatražili da im se dostavi zahtjev za slobodni pristup informacijama, navodeći da imaju rok od 15 dana za odgovor.

Iz jame na Kazanima nakon rata su, u više ekshumacija, izvađeni posmrtni ostaci 23 žrtve, od kojih je 15 identificirano, a prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH), riječ je o pet žrtava ženskog i deset muškog spola, starosti od 27 do 66 godina. Dvije žrtve su ukrajinske nacionalnosti, dvije hrvatske, jedna žrtva bošnjačke nacionalnosti i deset žrtava srpske nacionalnosti.

Za ubojstva počinjena na Kazanima te neprijavljivanje kaznenog djela i počinitelja, tijekom i neposredno nakon rata osuđeno je 14 pripadnika Desete brdske brigade Armije BiH. Zapovjednik ove jedinice Mušan Topalović Caco ubijen je u Sarajevu 26. listopada 1993. godine tijekom akcije uhićenja.

Dnevnik.ba