Nakon 30 godina zacrvenio se još jedan krov u razrušenim Pajićima, naselju u Rami

Nedjelja je i još uvijek umilno pa čak i pretoplo sunce umiva krajolik. Jesen se kao i obično poigrala svojim bojama. Činilo se kao da je vrijeme stalo. No, nije. Ono neupitno ide dalje. Vrijeme koje liječi rane, tjera puno toga u zaborav. Ipak, neke stvari nikada se ne zaboravljaju, posebice mjesto gdje smo ponikli, gdje smo prvi put spoznali majčin pogled i blagi osmijeh, mjesto gdje smo osjetili očevo milovanje u krilu, mjesto gdje smo pružili prve korake, mjesto gdje smo rasli i verali se po stablima, mjesto koje će se uvijek zvati dom ma gdje bili, piše Ramski vjesnik.

U ovu nedjelju, 30. 10. 2022., na samom kraju listopada put nas je odveo u Pajiće iz dva razloga. U tu zadnju nedjelju u listopadu 2022. godine protjerani i raseljeni iz sela Pajići okupili su se na groblju kako bi se pomolili za svoje pokojne u povodu blagdana Svih svetih i Dušnog dana.

Naselje Pajići koje se nalazi na regionalnoj cesti R-418b Prozor-Konjic pripada općini Prozor-Rama. To je najistočnije naselje u ovoj općini koje je potpuno razrušeno u ratu. Uz Pajiće su razrušena sela Vratne Gore, Škarice, Banja Lučica, Ivanci…

Molili su i zahvaljivali svojima za usađenu klicu ljubavi prema rodnom kraju ma gdje se nalazili. Misu na groblju u Pajićima predvodio je župnik u župi Solakovoj Kuli don Marin Marić uz sumisništvo dr. don Mate Drlje, svećenika iz Lukšija, župa Podhum-Žitače, koji je trenutno u mirovini.

Tijekom propovijedi don Marin je kazao: "Okupili smo se danas ovdje u Pajićima gdje, poput Zakeja iz današnjeg Evanđelja, molimo Isusa da obrati i spasi cijelu našu Neretvicu i Ramu, da je milost Božja obaspe i čuva. Svima nama katolicima i Hrvatima ovog drevnog kraja potrebno je krenuti putem Zakejevim te moliti od Isusa snagu i milost, upoznati živu vjeru. Kad dospijemo putem kojim je Zakej kročio, onda će naše ramske i klišanske njive biti obrađene, groblja osvijetljena, a ognjišta očuvana. Sve dok ne upoznamo Isusa kao Zakej, lutamo, nasjedamo i prihvaćamo sve ono što nije dio našeg identiteta, a ono najgore prodajemo se za sitne Judine škude, te niječemo tko smo i što smo, te od kud potječemo. Zato danas u Pajićima svi kličemo ´Isuse, daj nam Zakejevu vjeru, daj nam hrabrost i odanost naših majki te očuvaj nas od zla zaborava i zahvalnosti´.”

Možda je okupljenih moglo biti i više, ali došli su oni koji mogu. Oni koji nisu zasigurno će doći drugom prigodom. Znano je samo da nikada neće zaboraviti grobove svojih predaka.

Nakon Svete mise i molitve na groblju svi pristigli okupili su se kod novoizgrađene kuće obitelji Mare Pajić. Okružena svojom djecom, zetovima, unučadima i praunučadima, Mara je blistala od sreće. Kako je nekada živjela i ona i svi Pajićani. ovdje. na oko 900 metara nadmorske visine, znaju oni, no, radost je bila neskrivena. Kako reče. srce joj je puno kao kuća.

Obitelj Pajić je nakon blagoslova okupila sve prisutne oko zajedničkog stola na blagovanje. Vrijedni članovi obitelji Mare Pajić pripremili su i više nego bogat objed.

Do izgradnje kuće je došlo nakon godina i godina molbi i zahtjeva, pa čak i najavljenih sudskih postupaka. Preko Općine Prozor-Rama Saudijski fond u suradnji s Federalnim ministarstvom raseljenih osoba i izbjeglica dao je potporu za izgradnju po sustavu ključ u ruke. Uz ovu kuću na području općine pri kraju je izgradnja još 9 obiteljskih kuća, a jedna od njih je u Banji Lučici.

Prije dvije godine u Pajiće se vratio Ivan Pajić Ćeko s farmom angus goveda koje uzgaja kroz OPG “Pajić-Vidović” te je izgradio privremeni objekt za stanovanje i štalu za goveda. Pred njim je još jedna teška zima jer još uvijek nije riješeno pitanje električne energije. Općina Prozor-Rama je aplicirala prema Ministarstvu ljudskih prava i izbjeglica.

Ovo mjesto je prije rata imalo električnu energiju čiju su mrežu sami financirali. I to je uništeno. Sada se preko Općine Prozor-Rama nastoji riješiti i taj problem. Općina Prozor-Rama ulaže velike napore preko državnog ministarstva za izbjegle i raseljene kako bi bila ponovno uspostavljena elektromreža. Inače, obveza elektroprivrede je bila davno da riješi taj problem, ali po našim običajima to se ne događa, a novci se potroše.

Nakon izgradnje još jedne kuće očekivati je da će porasti zanimanje za izgradnjom novih domova na temeljima starih. Da bi to uspjelo nužno je ispunjavanje državnih obveza, ali i elektroprivrede.

Dnevnik.ba