Komšićeve laži o „herojskoj“ obrani i prekrajanju granica: Tko je uistinu obranio Maglaj od srpske agresije?

„Drago mi je da sam večeras sa vama u herojskom Maglaju, koji je uspio da se odbrani od dva agresora. Maglaju koji je nakon takve odbrane odlukom jednog od bivših visokih predstavnika, tamo negdje početkom ovog stoljaća, oštećen za dio teritorije, na kojem se napravila vještačka većina u korist HDZ-a", dio je izjave kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića koju je izrekao na  predizbornom skupu svoje stranke, Demokratske fronte, ovih dana u Maglaju. U samo jednoj rečenici Komšić je uspio izgovoriti barem nekoliko velikih laži koje demantiraju gole činjenice koje je u svome obraćanju Komšić jednostavno prešutio. Pa krenimo redom.

Maglaj je od srske agresije obranilo Hrvatsko vijeće obrane, konkretno 111xp Brigada HVO-a sa sjedištem u Žepču.  Obranu grada povjerio im je Krizni stožer općine Maglaj odlukom od 2. lipnja 1992. godine, dan nakon što su srpske snage s Ozrena prvi put granatirale Maglaj, područje Bistrice i naselja na lijevoj obali rijeke Bosne. 

Istog dana, prema svjedočenju branitelja Maglaja,  krenuo je masovni egzodus lokalnog stanovništva, stanovništva koje je bilo svjesno da muslimanska većina nema ni snage ni kapaciteta oduprijeti se srpskoj agresiji. Svjesno je toga bilo i političko vodstvo te vođeno vlastitom nemoći i neorganiziranošću, obranu Maglaja povjerava onima koji su srspku agresiju i na ovaj dio BiH dočekali spremni. 

„Odlukom broj: 01-98-1/92 od 2. 6. 1992. obrana općine Maglaj povjerava se zapovjedništvo HVO-a Žepče, Zavidovići, Maglaj i Teslić sa sjedništem u Žepču. Ovom odlukom se formirane formacije Teritorijalne obrane i MUP-a Maglaj, stavljaju pod zapovijedanje HVO Žepče, uz obvezu nošenja oznaka HVO-a kao i oznaka Republike BiH“, stoji u navedenoj odluci koju, uz ostale članove Kriznog stožera potpisuje i predsjednica Ratnog predsjedništva Maglaja Aida Smajić.  

Ista osoba, dakle Aida Smajić, nakon 296 dana koliko je HVO branio Maglaj od srpskog agresora,  22. ožujka 1993. godine donosi odluku kojom prethodnu odluku kojom se obrana Maglaja povjerava HVO-u, stavlja izvan snage. Donosi je nakon što  je HVO zaustavio prodor srpskih snaga i obranio Maglaj te samo dva dana prije nego što će Armija R BiH krenuti s agresijom na hrvatski narod Žepča.  I nakon ove odluke predsjednice Ratnog predsjedništva Maglaja, dio pripadnika HVO-a ostaje na crtama obrane prema srpskom agresoru u Maglaju. 

27 pripadnika  jednog voda  iz sastava 3. bojne ˝Vladimir Miličević˝ 111xp Brigade HVO-a koji su tog dana bili na crti obrane  Plane zarobljeno je 24. lipnja 1993. godine i u zabobljeništvu ostaju do razmjene koja je izvršena početkom travnja 1994. godine, prolazeći u zarobljeništvu razne torure. 

Ukupno su u Maglaju, prema podacima udruga proizašlih iz Domovinskog rata Žepča, bila zarobljena 33 hrvatska branitelja koja su branila i obranila Maglaj od srpske agresije.  

Da je upravo Armija R BiH krenula s napadima  na položaje HVO-a zaključili su i pripadnici britanskog bataljuna UNPROFOR-a,  na temelju velike koncetracije postrojbi Armije R BiH uoči izbijanja sukoba na žepačkom području. 

„U  ovom trenutku nije jasno tko je započeo borbe, ali kad se odmjere vjerojatnosti, nemeće se zaključak da je za to odgovorna Amija R BiH. Nazočnost vojnika 314. brigade, koja je obično stacionirana u Zenici, stanovit broj vojnika 309. brigade iz Kaknja zamijećenih 23. lipnja kod Kamenice, kao i dominantni lokalni položaji Armije R BiH navode nas na takav zaključak“, komentar je dužnosnika britanskog batanjuna UNPROFOR-a kojeg u svojoj knjizi   „Muslimansko- hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni“  navodi američki vojni stručnjak i povjesničar Charles R. Schrader. 

Što se pak tiče prekrajanja granica općina na ovom području, one su isključivo bile na štetu hrvatskog naroda, a ne samo kako Komšić tvrdi u korist HDZ-a. Prije takvih kvalifikacija, Komšić je trebao znati  i nikako prešutjeti da je prvo razbijanje hrvatskih prostora u ovom kraju koji je tada nosio naziv Žepački Kotar, bilo 1931. godine, nakon ubojstva Stjepana Radića. 

S ciljem razbijanja hrvatske većine,  1953. godine komunistička vlast  mijenjaju općinske granice na način da pojedina  hrvatska naselja u Žepču izdvajaju i pripajaju Zavidovićima i Maglaju. Govoriti o prekrajanju granica početkom stoljeća u bilo čiju korist, a prešutjeti ove povijesne činjenice najblaže rečeno je štetno, iako od Željka Komšića ništa se drugo ne može ni očekivat.  Skoro svaka njegova izjava je na štetu naroda čiju poziciju u vlasti namjerava ponovno po četvrti put uzurpirati. 

Dnevnik.ba