Piše: dr.sc. Robert Kolobara, Dnevnik.ba
Što su to informacijske operacije? Informacijske operacije su integrirano zaposlenje osnovnih sposobnosti elektronskog ratovanja, kompjuterskih mrežnih operacija, psiholoških operacija, vojnih obmana i sigurnosnih operacija u dogovoru s potpornim i srodnim mogućnostima da se utječe, ometa, podmićuje ili uzurpira protivničko ljudsko i automatizirano donošenje odluka dok se štiti naše vlastito. Informacijsko ratovanje je eksplicitna i implicitna interakcija kroz informaciju između različitih sustava sa svrhom stjecanja određene koristi u materijalnoj sferi, dok se informacijski udar vrši korištenjem informacijskih oružja tj., takvih sredstava koje omogućuju izvođenje namijenjenih radnji sa prenošenjem, obrađivanjem, generiranjem, uništavanjem i percipiranjem informacija.
Ali informacija, kao i moć, je intrinzično teška za mjerenje, kategoriziranje i razumijevanje, i veoma ju je teško učinkovito upotrebljavati na prediktivni ili linearan način. U prošlosti, politički napori su bili oko mogućnosti kontrole i prijenosa oskudnih informacija, a danas su politički napori oko stvaranja i destrukcije kredibiliteta.
Sarajevske informacijske strategije izmišljaju vrstu negativnog „znanja“ upravljajući i ciljano dijeleći vlastite političke informacije istodobno ometajući neprijateljske, zavaravajući u isto vrijeme na učinkovit način, tako stvarajući uvjerljive poruke koje podupiru volju vlastitog naroda (građanska država, ukidanje konstitutivnosti) dok u isto vrijeme demoraliziraju volju hrvatskog i srpskog stanovništva (ovdje nam nema života, odselimo vani).
Ovakva vrsta informacija može biti korištena da nekog terorizira, da stvara uvjete gdje netko ne želi da učini nešto, ili pak da ga se potakne da radi u korist vlastite štete, a za interes političkog Sarajeva. Takvim se djelovanjem, pogotovo na informacijskom bojištu, može kreirati kaos, nepovjerenje, sumnjičavost pa čak i odustajanje od borbe za svoj politički cilj. Iskušana je taktika nekih sarajevskih medija da u svom programu koriste novcem i ženama kupljene ili ucjenama i pozicijama uvjetovane Hrvate i Srbe koji potom srčano zagovaraju njihove političko-nacionalističke ciljeve.Takvi sustavno organizirani i koordinirani postupci među Hrvatima i Srbima izazivaju zgražanje i odbojnost dok se vlastita neuka ciljana publika lažno uvjerava i u toj mjeri radikalizira da je u potpunosti spremna i za fizičko djelovanje. Primjerice, jedan političar govori o okretanju mitraljeza ka Mostaru dok se istovremeno na njegovim političkim skupovima poziva na silovanje žena i nabijanje ljudi na kolac. Najbolji opis takvih ljudi i takvog društva dao je naš nobelovac Ivo Andrić.
Andrić je još u prošlom stoljeću prepoznao sarajevske opake fantazije o nemogućoj državi. Čuvena je i njegova izjava: „Bosanci mrze sve, ali najviše mrze one koji im na tu mržnju ukažu“. Neki bi kazali da ne bi bilo čudno da iz današnjeg Sarajeva upute i apelaciju Ustavnom sudu BiH da se zabrani Andrić, a možda da mu se i postumno sudi u Haagu od strane naših prijatelja sa jednog malog otoka čiji se ropsko-kolonijalni sustav raspao baš u Andrićevo vrijeme.
Značajni aspekt bošnjačkih online informacijsko-psiholoških operacija je uporaba tkz. „trolova“ (kojima upravljaju ljudi) i „botova“ (kojima se upravlja automatski). Ovaj široki sustav lažnih računa na društvenim mrežama pomaže u pružanju nužnih točaka gledišta u nekim debatama tako što odvraća i mijenja pozornost javnosti (od brojnih afera i sudskih procesa) ili što suzbija neželjena mišljenja. Mimikrija dotičnih je sve manje komplicirana za otkriti pošto njihove objave obiluju prostačkim rječnikom i proklamiraju izrazito bošnjačko-nacionalističke ciljeve. Manje inteligentniji se i ne kriju pa tako po Facebooku maštovito prijete svim “bosanskim dušmanima”, a “patriotima“ savjetuju da spavaju sa jednim otvorenim okom.
Drugim riječima, informacijske operacije koristi taktike koje se dopadaju ljudskoj prirodi da bi se, s jedne strane, osigurala popustljivost, poslušnost, pokornost, promjena stava i ponašanja kod neprijatelja, odnosno da bi se povećala agresivnost, odanost, vjera u državu i nepopustljivost pred imaginarnim napadom neprijatelja kod vlastite ciljane publike!
Trenutno se napada hrvatski i srpski identitet i politički subjektivitet koji se najviše osporava dovodeći u vezu sa proteklim ratom, a i sve češće naglašavajući da su isti manjina dok su Bošnjaci većina, istovremeno svjesno i političko-autarkično ignorirajući sve povijesno-pravne činjenice!
Na koncu, krucijalno je naglasiti da ako ne uspijete poraziti ekstremizam, ideologiju mržnje ili ideje koje promoviraju fizičko ili političko uništenje dok su još na razini ideje, one se pretvore u akte mržnje, napada ili terorizma. U kojoj je fazi naše (medijsko) društvo, procijenite sami!
Dnevnik.ba