Izetbegović pokušao prevarom doći do cilja pa stekao neprijatelje u centrima moći na koje je dosad računao

Propao je i novi krug pregovora o izmjenama izbornog zakona u Bosni i Hercegovini. Još jednom nisu urodili intenzivni napori predstavnika EU-a i SAD-a kako bi se došlo do kompromisa između bošnjačkih i hrvatskih političkih predstavnika. Ako je vjerovati sudionicima pregovora, prije svega Fahrudinu Radončiću i Elmedinu Konakoviću, pregovori su propali jer Bakir Izetbegović nije želio dogovor, unatoč popuštanjima Dragana Čovića. Naime, kako tvrde ta dva bošnjačka političara, Čović je bio spreman učiniti značajne ustupke kako bi se postigao dogovor, ali Izetbegović jednostavno nije imao u planu postizanje dogovora. Da je glavna prepreka postizanju sporazuma između Hrvata i Bošnjaka upravo Bakir Izetbegović, dalo se iščitati i iz istupa Dragana Čovića, piše dnevno.hr.

Ozbiljne posljedice

Prema Čovićevim navodima, on je, prije zadnjeg dana pregovora, rekao predstavnicima EU-a i SAD-a kako će on taj dan prihvatiti sve zahtjeve bošnjačke strane, ali da će Izetbegović ipak odbiti potpisati sporazum. Tako je i bilo, Čović je pred zaprepaštenim predstavnicima međunarodne zajednice prihvatio sve zahtjeve bošnjačke strane, ali oni su potom postavljali nove i nove zahtjeve kako bi se izbjeglo zaključivanje dogovora. Ako su prije ovog kruga pregovora međunarodni predstavnici imalo dvojili tko je glavni problem narušenih međunacionalnih odnosa u Federaciji BiH, pa i u Bosni i Hercegovini, nakon posljednjeg kruga pregovora svima je jasno kako je najveći problem Bakir Izetbegović. No propali pregovori i nezadovoljstvo međunarodne zajednice imat će, prvi put, ozbiljne posljedice za bošnjačku stranu u BiH.

Naime, dok su predstavnici EU-a i SAD-a ulagali ogroman napor kako bi izgladili odnose Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH, bošnjačka strana je preko svojih lobističkih i medijskih ispostava u EU-u i SAD-u krenula u pravu medijsku ofenzivu protiv Angeline Eichhorst, direktorice pri Europskoj službi za vanjske poslove EEAS, i Gabriela Escobara, posebnog izaslanika predsjednika SAD-a za zapadni Balkan. Dvoje najviših predstavnika međunarodne zajednice označeno je u bošnjačkom političkom korpusu zagovornicima rješenja koje je u suprotnosti s njihovom vizijom unitarne i centralizirane BiH pod bošnjačkom dominacijom. Naručeni članci protiv Eichhorst u njemačkim, austrijskim i belgijskim medijima bili su toliko brutalni da je direktorica Eichhorst nakon završetka novog kruga propalih pregovora izjavila kako nema namjeru više sudjelovati u eventualnim novim pregovorima. Ni Escobar nije prošao ništa bolje. I on se našao na meti Izetbegovićevih trbuhozboraca.

Kampanja difamacije

Njegov navodni grijeh je zagovaranje rasističkih segregacijskih modela koji su nespojivi sa suvremenim demokratskim dosezima. Pa iako je Escobara kao posebnog izaslanika imenovao sam predsjednik SAD-a, pojedini bošnjački političari tvrde da on ne predstavlja SAD. Kampanja difamacije kojoj su bili izloženi najviši predstavnici EU-a i SAD-a dosad je nezabilježena. Kratkoročno, bošnjačka politička vrhuška utjelovljena u Bakiru Izetbegoviću izvojevala je pobjedu. Pregovori su propali, zagovornici postizanja dogovora iz redova međunarodne zajednice optuženi su kao zagovornici nedemokratskih modela i načela, a Bošnjaci i dalje imaju pod svojom kontrolom Središnje izborno povjerenstvo i izborni zakon preko kojeg mogu izabrati i Dom naroda Federacije i Predsjedništvo po vlastitim željama.

No velika pobjeda Bakira Izetbegovića mogla bi biti Pirova pobjeda. Napadom na Eichhorst i Escobara Izetbegović je prešao granice dobrog ukusa i njegovi prozirni napadi, kamuflirani u medijskoj kampanji zapadnih medija, naišli su na ogorčenje najviših zapadnih diplomatskih krugova. Sličnom napadu, samo mnogo prljavijem na osobnoj razini, svojedobno je bio izvrgnut i Matthew Palmer koji je tada obnašao funkciju američkog izaslanika za izborne reforme u BiH. Napad na Palmera sveo se na obiteljske poveznice pa je na zapadu pripisan uzavrelom balkanskom mentalitetu, nekako se prešlo preko te neugodne epizode. Nakon napada na Eichhorst i Escobara napokon je uočen model rada i medijsko–obavještajnog podzemlja bošnjačkih elita. Posljednji potezi bošnjačkih lidera bili su iznimno rizični i rezultirali su razobličavanjem cijelog sustava, a pritom su stekli moćne neprijatelje u centrima moći na koje su dosad mogli računati u svakom trenutku. Uskoro bi mogli dobiti račun za sve svoje akcije s ciljem difamacije predstavnika EU-a i SAD-a.

Preuranjeno slavlje

Nedugo nakon što je održan još jedan krug neuspješnih pregovora o izmjenama izbornog zakonodavstva, iz američkog veleposlanstva u Sarajevu poslali su poruku kako se predstojeći opći izbori moraju održati – unatoč tome što su pregovori o izmjenama izbornog zakona propali. Ta izjava veleposlanstva SAD-a dočekana je u bošnjačkom korpusu slavodobitno. Obranili su se od “pokušaja nametanja izbornog zakona”, a sada i SAD upozorava Hrvate da im ne pada na pamet da pokušaju bojkotirati izbore. Barem je takav bio prijevod službenog Sarajeva. U diplomatskim porukama i predstavkama bit poruke je najčešće u sitnim detaljima na koje prosječan čitatelj ne obraća pozornost. Doduše, poruke iz veleposlanstva SAD-a upućene su nedugo nakon što je iz Hrvatskog narodnog sabora BiH poslana poruka kako nema uvjeta za održavanje predstojećih izbora. Stoga se i dopis veleposlanstva SAD-a u BiH doživio kao odgovor na priopćenje HNS-a. No iz dopisa veleposlanstva SAD-a možemo iščitati samo kako oni inzistiraju na tome da se izbori održe u redovitom terminu. Sličan stav je ponovila i misija EU-a u BiH. Međutim, nigdje se ne navodi kako se izbori moraju održati po postojećem izbornom zakonu.

Je li Izetbegović oštrio kolac dok je zec još bio u šumi? Analizirajući uzastopne napore EU-a i SAD da se postigne sporazum između Hrvata i Bošnjaka, može se zaključiti kako je slavlje političkog Sarajeva bilo itekako preuranjeno. Ovih dana iz EU-a čak pozivaju na novi krug pregovora o izmjenama izbornog zakona. Dok se sve to događa, lider SDA-a Bakir Izetbegović obilazi bošnjačku dijasporu po Austriji i prijeteći poručuje kako nitko Bošnjake neće utjerati u trećinu BiH. Prema izjavama koje je ranije dao sarajevskim medijima, za njega su pregovori o izmjenama izbornog zakonodavstva završeni i eventualno se ponovno može razgovarati o toj temi prije lokalnih izbora 2024.

Unutarnji mir

Na potezu je, kao i uvijek, međunarodna zajednica i njihov visoki predstavnik u BiH, od njih se očekuje intervencija i nametanje izbornog zakonodavstva kojim bi se riješile anomalije koje sada prijete miru i stabilnosti u BiH. Intervencija visokog predstavnika nužna je jer postaje očito kako su se iscrpile sve mogućnosti političkih čimbenika za postizanje dogovora unutar države. Teško je povjerovati da međunarodna zajednica očekuje od Hrvata u BiH da izađu na izbore i legalno budu pokradeni te svedeni na status nacionalne manjine. Još je teže zamisliti da bi sankcionirali političke predstavnike hrvatskog naroda zbog bojkota ili opstrukcije izbora po starom izbornom zakonu. Sama činjenica da su predstavnici međunarodne zajednice nekoliko puta sazivali sastanke o reformi izbornog zakonodavstva znači da su potvrdili da je postojeće izborno zakonodavstvo diskriminatorno te da je izvor tenzija u BiH. Stoga bi održavanje izbora po dosadašnjim modelima bilo gaženje svih napora koji su dosad uloženi za reformu nakaradnog izbornog sustava.

Hrvati uvijek mogu reći – zašto nas pozivate na izbore prema zakonu za koji ste sami tvrdili da ga treba mijenjati? S druge strane, sve da se izbori i provedu uz bojkot hrvatskih stranaka i uz bošnjačko popunjavanje hrvatskih mjesta zastupnicima s ‘halal certifikatom’ i dužnosnicima koji su preko noći promijenili nacionalnost, što je međunarodna zajednica dobila? Još dublju i težu krizu iz koje izlaz više nikako ne bi bio u izmjeni izbornog zakonodavstva, nego u teritorijalnom preustroju zemlje s mogućnošću izdvajanja pojedinih sastavnica! Ako je bošnjačka politička vrhuška mislila kako će mogućnošću izborne manipulacije dobiti unutarnji mir i riješena nacionalna pitanja, grdno se prevarila. Izlaz iz cijele priče bio je u izmjeni jednog dokumenta, još postoji nada da dio međunarodne zajednice vidi ozbiljnost trenutka.

Dnevnik.ba