Iz Hrvatske na studije u Široki Brijeg: Ima i takvih!

Sveučilište u Mostaru ima 10 organizacijskih jedinica smještenih u Mostaru i jednu dislociranu, u - Širokom Brijegu. 

Riječ je o Akademiji likovnih umjetnosti koja se nalazi na Brigu, u blizini crkve  Uznesenja Blažene djevice Marije. Nastava na akademiji se vodi po bolonjskom procesu i u tri smjera: kiparstvo, slikarstvo i grafika. 

Ova Akademija još uvijek mladom gradu Širokom Brijegu daje velik doprinos. U kulturnom, umjetničkom, znanstvenom i na kraju - akademskom smislu. 

Akademija je jedna lijepa širokobriješka priča, a pojedini studenti su priča sama za sebe. Tim povodom, ekipa Dnevnika.ba razgovarala je s dvoje studenata Akademije. 

Riječ je o Igoru Jerkoviću, mladom Slavoncu koji je iz Slavonskog Broda došao studirati u Široki i nakon završene akademije uspješno našao posao u struci u svom Brodu. Osim Igora, za Dnevnik.ba govori i trenutna apsolventica na akademiji, Manuela Mandić.

"Rođena sam 22. siječnja 1993. u Haanu, Njemačka. Osnovnu školu završila sam u Koprivnici te srednju umjetničku školu u Varaždinu 2011.godine, smjer grafički dizajn." 

No, Manuela je Koprivnicu i Varaždin zamjenila Širokim Brijegom. 

"Trenutno sam apsolventica na ALU u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru, smjer grafika. Moj djed i majka su se amaterski bavili slikarstvom, tako sam i ja uz njih krenula istraživati i napredovati", ističe Manuela. 

"Moglo bi se reći da sam imala dobru podlogu jer sam od malih nogu bila okružena umjetnicima i imala likovni pribor uvijek pri ruci", za svoju ljubav prema umjetnosti, Manuela "okrivljuje" svoju obitelj, odnosno, majku i djeda koji su joj usadili taj umjetnički gen. 

Kad su Manuelini planovi u pitanju, vidimo da je moguće da se i u Širokom Brijegu "ispeku" ozbiljni i mladi ljudi spremni na suočavanje s budućnošću i pronalsakom posla.

"Pošto je preostalo još nekoliko mjeseci do završetka studija, pripremam portfolio za doktorat grafike u Njemačkoj, nakon toga se nadam uspješnom pronalasku posla", dodaje Manuela. 

Govoreći o samom gradu, Manuela ističe da je bitna i sloboda koju studenti u Širokom imaju.

"U Širokom mi se najviše sviđa količina slobode koja pozitivno utječe na mene i na moje stvaralaštvo. Studenti Likovne akademije u Širokom Brijegu su nekako izolirani od ostalih studenata sveučilišta u Mostaru", zaključuje Manuela. 

Nešto drugačiji put od Manuelinog, prošao je Igor, sada već profesor Likovne kulture u jednoj školi u Slavonskom Brodu. Na naš upit kako mu je bilo studirati u Širokom Brijegu, Igor odgovara:

"Kako mi je bilo? Pa bilo je puno puno zanimljivih iskustava i ljudi. Što se tiče same akademije kad sam ju upisao stvarno sam se osjećao kao da sam dio jedne velike obitelji okružen ljudima koje znam čitav život. Jako ugodno iskustvo, puno kvalitetnih i dobrih ljudi sam upoznao i stekao prijatelje za cijeli život. Kada god je bilo neko okupljanje van Akademije konstantno smo razgovarali o umjetnosti, što znači da smo svi bili 110 posto u tome. Bio je to naš život punih pet godina", prisjeća se Igor.

Govoreći o životu izvan Akademije, ističekako se u Širokom osjećo kao kod kuće, jako opušteno i zadovoljno i bez ikakvih problema. 
"Upoznao sam puno dobrih, toplih i iznimno pristupačnih ljudi, također, stekao prijatelje s kojim sam i danas u kontaktu. Široki Brijeg i ALU su mi ostalni u lijepom sjećanju, rado se vraćam tu", dodaje Igor. 

"Imao sam tu sreću i dobio sam posao u svojoj srednjoj školi u Brodu. Nemate pojma kako je lijep osjećaj kad se nakon faksa vratite kući i dobijete priliku radit nešto što naprosto živite i što vas ispunjava. Zbog toga sam iznimno zahvalan i Širokom Brijegu i Akademiji",  zaključje Igor.

Iz ova dva primjera, ali i niza drugih, potpuno neotkrivenih, vidljivo je da i male sredine i gradovi poput Širokog Brijega mogu jako puno pomoći mladim ljudima u njihovom razvojnom i karijernom putu.

I. Cr. / Dnevnik.ba