Ignjat Job rodio je se 28. ožujka 1895. godine u Dubrovniku. Njegov spontani ekspresionistički izričaj i možebitni manevar kistom spadaju u najpotpuniji izraz ekspresionizma u hrvatskom slikarstvu. Osim u slikarstvu, Ignjat Job okušao je se i u glumi, potkraj 1912. godine pristupa kazališnoj povorci koja ide u Niš, u lipnju 1913. godine vraća se u rodni Dubrovnik, a 1914. godine optužen je za protuaustrijsko djelovanje i bio je kažnjen zatvorom koji uspješno izbjegava glumeći duševnoga bolesnika.
Na jesen 1917. godine njegova majka prodaje nekretnine u okolici Dubrovnika i Konavala, te seli zajedno s njim i bratom u Zagreb radi školovanja i pronalaska posla. U Zagrebu je se Ignjat školovao u Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetnički obrt, preteči današnje Likovne akademije u Zagrebu. Ignjat Job bio je naočit i društven. S dubrovačkim je naglaskom i mediteranskim temperamentom plijenio žensku pozornost.
U njegovu su se zagrebačkom razdoblju života smjenjivale mnoge djevojke i žene, najprije prelijepa Katarina Gattin, a kasnije Viktorija Oršić s kojom je se i vjenčao.
Brak je trajao kratko, ali su i dalje ostali u prijateljskom odnosu. Od 1920. godine boravi u Italiji. Potkraj 1921. godine slikao je u ateljeu P. Križanića u Zagrebu, od 1923. godine živi i djeluje na Lopudu a konačno 1924. godine boravi u Beogradu. Tu upoznaje studenticu filozofije Živku Cvetković u koju se zaljubljuje i s kojom se ženi, a u ljeto 1924. godine dobivaju kćer Cvijetu.
U proljeće 1925. godine Job obolijeva od tuberkuloze, a liječi se kućnom njegom u selu Kulina u Pomoravlju blizu Aleksinca gdje je njegova žena Živka radila kao učiteljica. Smrt je malenoga sina Rastka potpuno shrvala Ignjata Joba i prisilila obitelj na povratak k moru, točnije u Vodice i naposlijetku u Supetar na otoku Braču. Njegovo je slikarstvo izgrađeno na naglašenoj osjećajnosti i izražajnosti oblika i boje. Slikao je uljem dalmatinske krajolike, žanr-scene, mrtvu prirodu i portrete. Nadahnut slikarstvom Petera Bruegela, B. Čikoša Sesije, P. Gauguina i Van Gogha slika nemirnim prijelazima kista, naglašenim koloritom i ekspresionističkim
nabojem. Među njegovim prvim ostvarenjima napomenut ćemo djelo Luđaci u dvorištu, a iz talijanskoga razdoblja djelovanja: Santa Maria, Berba naranči. Iz razdoblja boravka u selu Kulina prednjači slika Primorsko selo.
Njegovo je supetarsko razdoblje najcjenjenijei najpotpunije u likovnosti i tu spadaju Jobova najvrsnija djela: Suncokreti, Jerkito i Harmonikaš. Nemiran privatni život pun psihičkih oscilacija, čestih mijenjanja mjesta stanovanja, uznapredovala tuberkuloza i životne nedaće koštali su života Ignjata Joba.
Umire izmučen psihofizički od tuberkuloze na današnji dan, 28. travnja davne 1936. godine u klinici u Zagrebu.
Dnevnik.ba