Netko tko ne prati redovito politička zbivanja u BiH, i reakcije na ista, vjerojatno bi bio u nevjerici iščitavajući reakcije bošnjačkih političara na izjavu predsjednika RH. Čudom bi se čudio tendenciji izigravanja žrtve i potpuno izvrnutog tumačenja riječi u kojima nema trunke malicioznosti, zle namjere, „ugrožavanja suvereniteta susjedne zemlje“, a najmanje „kultur-rasizma“.
Kad se politička situacija u zemlji, sada već nekoliko puta tijekom skoro jednogodišnjeg Milanovićevog mandata, britko, jasno, sažeto i točno pojasni i proanalizira, te kad ponestane valjanih protuargumenata, sve što ostaje jest taktika izigravanja žrtve i izvrtanja izrečenog.
Građanska država je lijep, ali daleki san, reče Milanović o idealu kojemu BiH nije dorasla. Možda bi mu bila koji koračić bliže da Bošnjaci nisu gazili demokratsku volju Hrvata tijekom protekla dva desetljeća.
Prvo sapun, pa tek onda parfem, dakle ništa preko koljena, niti na silu. Legitimne su različite ideje i vizije uređenja BiH, pa tako i vizija građanske BiH, proizlazile one iz želje za dominacijom većine ili iskrenih demokratskih pobuda ili ideala, ali način na koji ih značajan dio Bošnjaka nastoji ostvariti gura zemlju unatrag.
Dayton je pomirio građanski i etnički princip, servirao kombinaciju oba ta principa i dao mogućnost da se vrše korekcije Ustava u skladu s dogovorom triju konstitutivnih naroda. Da Bošnjaci nisu koristili rupu u Daytonu, odnosno nesklad između slova i duha istoga, te da su ostavili netaknutom demokratsku volju najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda, možda bi se dosad i izgradila određena razina povjerenja. Možda bi, tko zna, dio Hrvata bio sklon građanskom principu.
S obzirom na dosad učinjeno, velikom dijelu Hrvata samo su zgadili ovu državu, kako je još 2006. najavio tadašnji lider Bošnjaka, a međusobno povjerenje trajno i vjerojatno nepovratno narušili.
Dnevnik.ba