Esad Duraković, intelektualac, akademik, mitoman ili patološki lažljivac

- Čović i službeni Zagreb dijele Bosnu i Hercegovinu, jedna je od tih patoloških laži koju svakodnevno možemo čuti od brojnih sarajevskih političara, intelektualaca, analitičara, uz, naravno časne izuzetke. Oni tu tvrdnju ne dokazuju jer to od njih u medijima u kojima nastupaju nitko i ne traži. Umjesto logičnog pitanja sugovorniku da pojasni, dokaže, na koji to način Čović, HDZ, “službeni Zagreb” dijele BiH, PR novinari bošnjačkog unitarizma najčešće sugestivno pitaju: -Rade li HDZ i Hrvatska na podjeli BiH? Na takvo “šlagvort pitanje” sugovornik daje već naučeni odgovor kako bi zadovoljio očekivanja javnosti i stekao kredit za buduće medijske nastupe:- To je očito, to je nastavak iste one politike podjele BiH koju su dogovorili Tuđman i Milošević u Karađorđevu i politike Cvetković- Maček. Koliko ste puta čuli ovu rečenicu? Bezbroj, zar ne?

Ako je sugovornik visokorangirani politički dužnosnik, akademik, njegova laž onda postaje neupitna istina. Tipičan primjer je istup akademika Esada Durakovića na Federalnoj tv, čije su laži o tome kako hrvatski političari i Hrvatska rade na podjeli BiH, naišle na odobravanje i oduševljenje brojnih posjetitelja na YouTube kanalu ove televizije: “Zaista briljantan um i analiza”, “Hvala Bogu pa BiH ima ovakvog akademika”, “Čestitam, akademik potpuno u pravu”,…

Za razliku od mitomana kojima je “očito” da HDZ, Čović i Hrvatska dijele BiH, objektivnom, neutralnom promatraču očito je jedino to da HDZ, Čović, Plenković i Milanović traže da se, kroz izmjene Izbornog zakona, provede presude Ustavnog suda BiH, koja nalaže da Hrvati, kao i drugi, mogu izabrati svog predstavnika u Predsjedništvo i svih 17 izaslanika u Klub Hrvata Federalnog doma naroda. Ali tu činjenicu, taj zahtjev, sukladan Ustavu BiH i Daytonskom sporazumu, kojeg hrvatski političari papagajski svakodnevno ponavljaju, treba nekako zamagliti, prikazati u drugačijem, negativnom svjetlu, kako bi Bošnjaci zadržali, uz pomoć međunarodne zajednice, Hrvatima oteta ustavna prava. A kako drugačije nego to nazvati podjelom BiH, aparthejdom, etnonacionalizmom, rasizmom, trećim entitetom…

Ako je Tuđman s Miloševićem dijelio BiH, kako tvrdi mitomani, kako to da je podijelio na dvoje, na entitet sa srpskom i entitet s bošnjačkom većinom - bilo bi logično pitanje sarajevskih novinara kada bi im cilj bio istinu “istjerati na čistac”, što jest misija profesionalnog novinarstva. Ili, zar Alija Izetbegović nije dijelio BiH, kada je javno na bošnjačkom kongresu 1993. predlagao formiranje bošnjačke republike na prostoru kojeg je kontrolirala njegova tzv. Armija RBiH? Ili, kada je Tuđmanu nudio da “uzme” sve južno od Prozora, a Bošnjacima prepusti središnju Bosnu, što je Tuđman, prema svjedočenju Mate Granića, odbio. No, ovakvih propitivanja mitomani, u medijima koji šire mitomaniju, ne trebaju se plašiti.

Zanimljivo je kako nitko od sarajevskih političara i intelektualca ne pojašnjava ni kako su to lider HSS-a Vlatko Maček i predsjednik ondašnje jugoslavenske vlade Dragiša Cvetković 1939. dijelili Bosnu dogovorom o stvaranju Banovine Hrvatske, kada Bosna i Hercegovina u kraljevini Jugoslaviji, kao ni u Kraljevini SHS, nije uopće postojala ni kako država, ni kao federalna jedinica, čak ni kao administrativna oblast.

Za sarajevske mitomane činjenica i istina nisu važne. Važno je održavati mit o Bosni koju susjedne zemlje pokušavaju podijeliti, ali im to neće uspjeti jer je Bosna “hiljadugodišnja država”, koja će postojati i nakon sudnjeg dana. To da Bosna, od pada pod Osmanlije 1463., nikada kroz povijest nije bila država, a i danas je međunarodni protektorat, zahvaljujući ponajviše “bosanskim patriotima”, koji inzistiraju da međunarodni protektor nameće zakone, smjenjuje, sankcionira, ali isključivo hrvatske i srpske političare, je činjenica. No, mitomanima činjenice i onako nisu važne, kad laži njima i njihovoj publici prihvatljivije zvuče.

Dnevnik.ba