Desetina najekstremnijih u BiH, ovakvih poput Đonlagića, htjela bi nasilno izbrisati Hrvate iz političkog života
Što znače i koliko su opasne izjave poput ove današnje Đonlagićeve?
Notorni DF-ovac Dženan Đonlagić ustvrdio je danas, ni prvi ni zadnji iz redova "probosanskih" stranaka, kako će građani odlučiti kakvu BiH žele, a kao svojevrsni referendum pritom doživljava izbore za hrvatskog člana Predsjedništva. Pobjeda Komšića bošnjačkim glasovima vodila bi tako prema 2:1 za famozne "probosanske" stranke (kvalifikacija i definicija probosanstva ekskluzivno je pravo zagovornika unitarističke i građanske BiH), dok bi malo vjerojatni poraz vodio prema 1:2 u korist tobožnjih protivnika BiH.
Agresivnom manjinom protiv Ustava i "manjine"
U takvom naumu je problematično nekoliko stvari. Osim toliko puta opjevanog protivljenja dogovoru i vraćanju u okvire duha Ustava koji je zemlju stvorio, a rat zaustavio, kod velikobošnjačkih namjernika uočljiva je namjera, nakon dvadesetljetne tendencije korištenja sivo-crne zone zloupotrebljavanja rupičastog Ustava i Izbornog zakona, da se agresivno, višestrukim ponavljanjem zločina, ako ne u slovu zakona, onda u praksi provede ono što je zacrtano - preuzimanje Federacije i političko eliminiranje Hrvata.
Đonlagić i ini zagovornici građanske smatraju da će volju naroda predstavljati 200 do 350 tisuća u velikoj većini bošnjačkih glasača, dakle niti 10% pučanstva BiH koje je u natpolovičnoj većini protiv preglasavanja i za štovanje daytonske BiH u svojoj srži.
Đonlagić, dakle, neustavno interpretira Hrvate kao manjinu, a u praksi ih nastoji svesti u taj status voljom niti 10% stanovnika BiH, kako on tako i većina mu kolega iz političkog Sarajeva, kako u Predsjedništvu, tako i u Domu naroda.
Što bi bilo da narod baš o svemu odlučuje?
Demokracija je najbolje ustrojstvo koje je ljudski rod proizveo, no može biti opasna kad se zlorabi čak i posredstvom natpolovične većine, pa nije bez razloga za neke ustavne promjene nužno 66,6 % glasova. Stoga valja biti oprezan kad narod nasilno odlučuje o tuđim ljudskim pravima, a pogotovo kad si 10-15% biračke mase uzme to pravo.
Đonlagić i njegovi isto i sličnomišljenici žele, dakle, posredstvom 200-350 tisuća ljudi, što je otprilike broj glasača na koje Komšić može računati, odlučivati o pravima drugih 500 tisuća ljudi i uređenju države preostalih više od 3 milijuna, od kojih se gotovo dva milijuna ne slažu s takvom vizijom države.
Da je narod uvijek i o svemu odlučivao, pa čak i voljom većine, a ne ovakvim nasiljem manjine, bez štovanja međunarodnih uzusa, konvencija o ljudskim pravima, Ustava i zakona, na planetu bi nas bilo mnogo manje, pri čemu bi mnogi narodi bili istrebljeni. A to je smjer u kojemu značajan dio bošnjačke politike trenutačno goni Hrvate.
Dnevnik.ba