Dan neovisnosti BiH - 30 godina pakla za Hrvate

Kad su Hrvati i tadašnji Muslimani na današnji dan prije 30 godina, preglasavši Srbe, izglasali neovisnost BiH od tadašnje krnje Jugoslavije, zapravo su spašavali sebe i svoju djecu od života u unitarnoj Jugoslaviji pod srpskom, odnosno Miloševićevom dominacijom. Bio je to srbijanskom vodstvu sjajan povod za prenošenje rata iz Hrvatske na BiH. 

Uslijedile su četiri godine pakla iz kojeg su Srbi izvukli ono za što i ratovali - visoko autonoman teritorijalni entitet unutar BiH Republiku Srpsku; Bošnjaci su dobili cjelovitu BiH uz otvoren put za ovladavanjem teritorijem kojim su zajednički trebali upravljati s Hrvatima - hrvatsko-bošnjačku Federaciju BiH; Hrvati su pak dobili progone i od Srba i od Bošnjaka tijekom rata, sprječavanja povratka na svoja ognjišta nakon rata kao i bošnjačko odbijanje bilo kakvog suživota u zajedničkom entitetu. Umjesto srpskog unitarizma, dobili su bošnjački. Umjesto pod Miloševićem, žive pod Izetbegovićem i Komšićem.

Hrvati, bez obzira na to što se takav scenarij možda i mogao očekivati, ipak su na referendumu morali postupiti kako su postupili, nije bilo nikako moguće da Hrvati u BiH ostanu unutar krnje Jugoslavije ako je Hrvatska iz nje izišla, a to je onda značilo da ne mogu izbjeći ni prvotnu srpsku agresiju.

Ono na što se u to doba nije dovoljno obratilo pažnju su bošnjačke težnje za pretvaranjem BiH u nacionalnu državu bošnjačkog naroda u kojem je za sve druge namijenjen status nacionalne manjine po uzoru na manjine u Turskoj - dakle, građane trećeg reda.

Napadom Bošnjaka na Hrvate u središnjoj Bosni i sjevernoj Hercegovini i Mostaru te masovnim progonima i masakrima nad Hrvatima, iluzije o hrvatsko-bošnjačkom savezništvu su nepovratno spaljene no greške su i dalje rađene. 

Umjesto da po svaku cijenu zadrži u ratu stvoreni hrvatski entitet Herceg Bosnu, posebno nakon iskustva brutalnog rata i sa Srbima i s Bošnjacima, hrvatsko vodstvo (odgovornost je i na onom zagrebačkom i na onom u BiH) uguralo je Hrvate u zajednički entitet s Bošnjacima i od tog trenutka počinje razdoblje ratovanja u mirnodopskim uvjetima.

Bošnjačka demografska većina u središnjoj Bosni i sjevernoj Hercegovini sustavno je sprječavala povratak prognanih Hrvata, u miru su ubijani hrvatski povratnici kao i hrvatski policajci, masakrirane cijele obitelji, vršeni teroristički napadi u Mostaru,  likvidiran doministar MUP-a FBiH Jozo Leutar, Hrvati kao narod sotonizirani i praktično tjerani iz sredina u koje su se nakon rata vratili. 

Istovremeno, početkom 21. stoljeća, međunarodna zajednica pojačala je angažman na pretvaranju FBiH u bošnjački nacionalni unitarni entitet u kojem je Hrvatima namijenjena uloga "naroda za pokazivanje" u igrokazu prikazivanja BiH multietničkom zemljom. Posječeno je tadašnje hrvatsko političko vodstvo i dovedeno novo. Stimulirana je unutarhrvatska korupcija, puk je osiromašen, Hercegovačka banka napadnuta tenkovima...

U međuvremenu tri puta se dogodio fenomen Komšić, dva puta platforma odnosno alijansa. Danas se pak Hrvatima nesmetano negira njihov identitet, naziva ih se UZP-ovcima, katolike etiketira fašistima, odriče im se pravo na biranje vlastitih političkih predstavnika i na sudjelovanje u zajedničkom odlučivanju o budućnosti BiH, a k tomu i biološki ih se istiskuje iz sredina u kojima imaju dodir s Bošnjacima. 

Najbolji primjeri za to doslovno su sve općine i gradovi u Bosni koji nisu bili u sastavu Herceg Bosne. Pogledajte što je hrvatsko ostalo u Bugojnu, Kaknju, Zenici, Tuzli, Travniku, Jablanici, Konjicu, Sarajevu, Srebreniku, Maglaju...

Prvih 30 godina navodne samostalnosti BiH  bilo je pravih 30 godina pakla za Hrvate koji su bili presudni za izlazak ove zemlje  iz Jugoslavije.

Danas, Hrvati se zapravo bore za goli biološki, odnosno demografski opstanak na zemljopisnom prostoru poznatom pod nazivom država BiH.

Ipak, tih 30 godina pakla nosi i niz važnih lekcija. 

Prva i osnovna je da neuvažavanjem načela konstitutivnosti, koje jest pogaženo na referendumu o neovisnosti, BiH tone u kaos s nesagledivim posljedicama. To je temeljna nenaučena lekcija za međunarodni faktor i za bošnjačku politiku. 

Druga lekcija je da tri naroda jednostavno ne mogu zajedno funkcionirati bez jasnih pravila igre - ukoliko jedna strana ima bilo kakvu nepoštenu prednost, to je jamstvo da će se ponovno doći do istih neželjenih rezultata - kaosa. To najbolje dokazuje činjenica da je BiH 30 godina od referenduma doslovno propala država u kojoj ništa ne funkcionira upravo zato što je strani faktor političku prednost dao Bošnjacima koji je, naravno, zlorabe na najgori mogući način.

Treća, za Hrvate vrlo važna, lekcija je da konstitutivnost teško može biti ostvariva bez vlastitog teritorija. Ugrađivanje Herceg Bosne u Federaciju bila je hrvatska povijesna politička greška, koja se u budućnosti treba ispraviti i nikad više ponoviti.

Da bi svi u BiH bili "svoji na svome", nužno je da postoji institucionalno-teritorijalni okvir kroz koji se svaki od naroda može nesmetano razvijati.

Naposljetku, ne nazire se izlaz iz ovog 30-godišnjeg pakla. Upravo suprotno, puno je više indikatora kako će se u bh. paklu temperatura za Hrvate dodatno pojačati. Reforma Izbornog zakona stoji u mjestu, nazire se novo bošnjačko nametanje hrvatskog člana Predsjedništva kao i izbacivanje Hrvata iz izvršne vlasti u FBiH i na razini BiH.

Upravo zbog svega navedenog, vrijeme je za pametne političke poteze koji će zaštiti suverenitet hrvatskog naroda i ujedno omogućiti Bosni i Hercegovini da postane uistinu neovisna i funkcionalna država.

Funkcionalna BiH je krajnji hrvatski politički interes u BiH. U suprotnom, spremimo se za nove godine života u paklu.

Dnevnik.ba