Bogoslovija ponovo pod okupacijom

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Još početkom studenoga ove godine, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, preč. dr. Zdenko Spajić aktualizirao je „slučaj Buljovčić“, poslavši dopis na tri adrese: predsjednici Općinskog suda Sarajevo Janji Jovanović, gradonačelnici Sarajeva Benjamini Karić i predsjedniku HKD Napredak Nikoli Čiči. I gotovo dva mjeseca, odgovora, niti s jedne adrese - nema!

Kad je „sljedeći mjesec“?!

Ključna je, u biti, uloga Suda. Naime, Napredak je 1994. u prostore Bogoslovije uselio umjetničku zbirku pokojnog Ilije Buljovčića. Od tada, pa  sve, evo, do danas taj je prostor sudski zapečaćen i čeka ishod ostavinskog spora. Jedini odgovor koji je rektor Spajić dobio od Općinskog suda bio je onaj od 1. srpnja 2020., kada mu je kazano kako će „Sud zakazati uviđaj na licu mjesta u prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u prvom slobodnom terminu tokom sljedećeg mjeseca".

Taj „sljedeći mjesec“, međutim, nikad nije došao, iako su na Sudu obaviješteni kako se Bogoslovija sprema za renoviranje zapadne fasade, dijela, dakle, zgrade u kojemu su smješteni, sad već, ilegalni podstanari.

Slijedom čega je rektor u studenome prošle godine poslao dopis sutkinji Amri Hedžić Hadžić, upozoravajući još jedanput koliku štetu VBS trpi zbog blokiranja obnove svoje zgrade – nacionalnog spomenika kulture. U tome je dopisu dr. Spajić upozorio kako će montiranje skela kompromitirati sigurnost zapečaćenih umjetnina, budući da će se otvoriti mogućnost nekontroliranog pristupa prostoriji s vanjske strane. Nije to impresioniralo rečenu sutkinju...

Ali nije ni omelo rektora da krene u obnovu derutne zapadne fasade, pa je u kolovozu ove godine Bogoslovija bljesnula punim sjajem. K'o u Stadlerovo doba! Dovršen je tako projekt vrijedan 200 000 maraka, za koji je većim dijelom sredstva osigurao Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske. Ipak – obnovljenu fasadu i dalje „rese“ dva plastična prozora koja nisu mogla biti zamijenjena zbog ove situacije. Tako je Bogoslovija i dalje kolateralna žrtva u „slučaju Buljovčić“.

Sutkinjini telefoni samo zvone

Kako se od studenoga pa do evo potkraj prosinca, nitko od prozvanih nije oglasio na dopis dr. Spajića, odgovor smo potražili na sarajevskom Općinskom sudu. Prvotno smo dobili informaciju da je predsjednica Jovanović na bolovanju. A kada je, hvala Bogu, ozdravila, uputili su nas na spomenutu sutkinju Hedžić Hadžić, jer je to, vele, njezin predmet. No do nje je nemoguće doći, jer oba broja koja smo dobili u uredu predsjednice Suda nisu nam to omogućila. Sutkinjini telefoni samo zvone...

Gotovo je identično i s gradonačelnicom. Nekoliko smo puta pokušali, no gđa Karić stalno je u (velikom) poslu. Dobro, imala je dosta obveza oko Božića, pa novogodišnje čestitke, pa blagdansko kićenje grada... Kako bilo, u njezinu su nas kabinetu uputili na Ernu Čolić. Međutim, gospođa o cijelom slučaju zapravo ne zna ništa te smo joj (ljubazno) proslijedili rektorov dopis koji je očito negdje zalutao na putu do Karićeve... E kako bi se, dakle, gđa Čolić uputila u cijeli slučaj.

A šute i podstanari, HKD Napredak, koji 27 godina ne plaća najamninu, pa vjerojatno vjeruju kako im ovaj status quo odgovara. Istina, ova, sad već i pomalo bizarna, priča započela je za predsjednjikovanja prof. dr. Franje Topića. No i nova garnitura Društva, s dr. Nikolom Čičom na čelu, mogla je više učiniti. Uostalom, oni će na kraju platiti zaostalu najamninu. Plus kamate...

Mali vremeplov - otimanja

U Bogosloviji zbog svega - logično! - gube strpljenje. Zgotovljeni su, naime, planovi za unutarnju obnovu vrlo trošnog II. kata, čija je realizacija, budući da se okupirana prostorija nalazi na sredini kata, praktički nemoguća.

Sve je to ponukalo preč. Spajića da u svome dopisu odaslanom na tri rečene adrese podsjeti i na neke druge okupacije koje su, kroz povijest, zadesile Bogosloviju. Još '44. Njemačka vojna komanda zauzima dio zgrade i pretvara ga u bolnicu. A čim su Nijemci dali petama vjetra, nastupaju partizani, Bogosloviju zauzima njihov medicinsko-sanitarni bataljun. Na Božić 1946., suptilno, kako su to već Brozovi komunisti umjeli, zakonski (?!) zabranjen je rad Bogoslovije, a već naredne godine zgrada je dana na korištenje Jugoslavenskoj vojsci. Nakon odlaska vojske, cijelo zapadno krilo preuzima uprava studentskog doma, koja se ubrzo širi i na istočno krilo te tako potpuno onemogućava rad Bogoslovije. Riječju – došli divlji istjerali pitome! Ali tu nije kraj.

Država je 1959. potpuno nacionalizirala cijelo zapadno krilo, što su argumentirali činjenicom da se taj dio ionako ne koristi u crkvene svrhe. A vrhunac nepravde događa se, podsjeća rektor, 1973., kada je Vrhbosanska nadbiskupija primorana od komunističkih vlasti otkupiti svoju vlastitu zgradu.

Nikad mira!

„Nadali smo se da je s padom totalitarnih režima zauvijek pala i praksa djelomične ili potpune okupacije naše zgrade. Međutim, danas imamo iskustvo da ni u novom sustavu ova ustanova ne može u miru raspolagati svojim prostorom“, kaže preč. Spajić, pozivajući pritom sve uključene strane u postupku da se ovo pitanje žurno riješi kako Vrhbosansko bogoslovno sjemenište ne bi bilo kolateralna žrtva interesa subjekata koji se spore ili odlučuju o sudbini ostavštine Buljovčić.

Jasno, nužno je što prije odrediti i način na koji će Bogoslovija biti obeštećena za dosadašnje (nelegalno) korištenje njezina prostora.

Dnevnik.ba