Piše: Martin Mikulić, Dnevnik.ba
Ruska agresija na Ukrajinu je za samo nekoliko dana promijenila čitav svijet, a posebice Europu. Čitav Zapad se ujedinio u solidariziranju i pružanju pomoći Ukrajini te u osuđivanju ruske invazije. No, u političkom blatu zvanom Bosna i Hercegovina čak ni ova nemila agresija nije mogla proći bez značajnih zloupotreba i širenja dezinformacija.
Naime, znatan dio (pro)bošnjačke političke i medijske scene iskorištava ovu priliku kako bi hrvatsko političko vodstvo u BiH pokušali prikazati kao “proruske igrače”, čime žele ostvariti naklonost Zapada u ostvarivanju vlastitih hegemonističkih ciljeva u BiH. Navest ćemo samo nekoliko primjera.
Val mržnje
Nakon početka ruske invazije, oglasio se istaknuti SDP-ovac Damir Mašić koji je na Twitteru objavio sliku predsjednika Hrvatskog narodnog sabora, Dragana Čovića, u društvu sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Bezumnom valu mržnje se pridružila i Azra Zornić, koja je istu sliku također postavila na vlastitom Twitter profilu. Podsjećamo, Zornić na Twitteru često zastupa agresivne probošnjačke proklamacije, pa je tako nedavno napisala kako je i Republika Hrvatska agresor na BiH, kako će građani BiH donijeti novi Ustav, a kome se ne sviđa, poručila je tada Zornić - široko mu polje.
Dakle, navedeni „građanski“, odnosno probošnjački dvojac kao krunski dokaz Čovićeve sklonosti Rusiji i tobožnjoj podršci ruske agresije na Ukrajinu koristi – ni manje ni više – sliku sa finala Svjetskog prvenstva u nogometu koje se odigralo 2018. godine.
Ovaj jalovi pokušaj diskreditacije se ne može tumačiti drugačije nego kao otvoreno poticanje na mržnju prema hrvatskom vodstvu u BiH. Zapitajmo se sljedeće, vrlo jednostavno pitanje – kakve veze ima finale Svjetskog prvenstva 2018. godine sa ruskom agresijom na Ukrajinu 2022. godine?!
No, očigledno je kako probošnjački politički blok nije zainteresiran za racionalan i iskren dijalog, nego isključivo za difamaciju i ostvarivanje vlastitih hegemonističkih ciljeva.
Ovom narativu se, očekivano, pridružio i Jasmin Mujanović, jedan od najpoznatijih zagovornika bošnjačke hegemonije u BiH. Mujanović se u čitavom nizu tweetova posvetio dokazivanju kako Čović pripada „ruskoj orbiti“.
Što je prava istina?
Da bismo uvidjeli istinu o stavu hrvatske politike u BiH prema ruskoj agresiji, dovoljno je pogledati priopćenje Hrvatskog narodnog sabora koje „u cijelosti podržava stajalište Europske unije i pridružuje se osuđivanju agresije i invazije Rusije na Ukrajinu“. Iz Hrvatskog narodnog sabora su također poručili kako su „navedeni postupci grubo kršenje državnog suvereniteta Ukrajine te normi međunarodnog prava i demokracije“.
Nadalje, predsjednik HNS-a Čović se u utorak sastao s hrvatskim premijerom Plenkovićem kada su zajedno poručili kako „snažno osuđuju rusku agresiju na Ukrajinu“ te pružaju „punu podršku ukrajinskom narodu“.
Dakle, samo kratak pregled službenih stajališta hrvatske politike u BiH nedvosmisleno demistificira manipulativni narativ o bh. Hrvatima kao „ruskim igračima“. Navedeni spinovi su posebno smiješni kada se uzme u obzir činjenica kako su se Republika Hrvatska i njen premijer Plenković vrlo jasno isprofilirali kao jedni od aktera s najizraženijom podrškom i senzibilitetom prema Ukrajini i ukrajinskom narodu u cijeloj Europi i svijetu.
Što je cilj varljivih obmana i laži?
Probošnjački agitatori su plasirali neuvjerljive spinove s isključivim ciljem kako bi diskreditirali hrvatsko političko vodstvo u BiH, odnosno kako bi prikazali Bošnjake kao jedini neupitan prozapadni subjekt u BiH. No, činjenice ipak sugeriraju drugačije.
Na taj način probošnjački politički blok želi zadobiti podršku Zapada u svom ultimativnom političkom cilju u Bosni i Hercegovini – ostvarivanju bošnjačke hegemonije i dominacije prvo na teritoriju FBiH, a zatim u cijeloj BiH.
Već od ranije je poznat obrazac ponašanja bošnjačkih političkih aktera i subjekata kojemu su činjenice u potpunosti irelevantne. Važan je jedino agresivni bošnjački narativ koji razvaljuje BiH, a ukoliko činjenice ne odgovaraju tom narativu, onda to gore po činjenice. Ovo je zapravo samo pokazatelj kako bošnjačka politika u BiH ne samo da ne prihvaća temeljna načela Daytonskog mirovnog sporazuma, nego ga izravno ruši.
Novost u cijeloj situaciji je instrumentaliziranje ukrajinske tragedije, kao i patnje i boli ukrajinskog naroda kako bi se ostvarili vlastiti, partikularni, destruktivni politički ciljevi u Bosni i Hercegovini. To je nešto zaista moralno odiozno te apsolutno neprihvatljivo u svakom pogledu.
Ukoliko bismo uopće pravili paralelu između Ukrajine i BiH, onda se jedino može osuditi korijen problema u obje situacije - primitivni hegemonistički porivi koji žele ostvariti potpunu dominaciju. S jedne strane, to su Putinove agresivne pretenzije nad Ukrajinom, a s druge strane destruktivni, hegemonistički ciljevi probošnjačkog bloka da zavlada cijelom Bosnom i Hercegovinom, unatoč višenacionalnoj kompoziciji BiH i činjenici kako je BiH najpodijeljenije europsko društvo.
Znali smo da BiH u mnogočemu predstavlja političko blato, no bošnjački politički agitatori nas uvijek iznova iznenade. Moralni je to sunovrat razmjera velikih čak i za BiH.
Dnevnik.ba