Ali to je izborni rezultat koji se ne može prešutjeti, objasniti ili ignorirati, jer je njegova poruka jasna: Semafor koalicija je politički mrtva.
Nijemci žele drugačiju politiku, ne samo u Saskoj i Tiringiji. Galama oko migracijske politike, ograničenja useljavanja, dok se iza kulisa radi suprotno, mora prestati. Opet, zakoni se moraju poštovati, a ne slijediti zaobilazna tumačenja kako bi se ovjekovječilo stanje bezakonja imigracije.
AfD je na regionalnim izborima u nedjelju, 1. rujna osvojio 32,8 posto glasova, povećavši svoj udio glasova za gotovo deset postotnih bodova u odnosu na 2019. godinu.
Stranka je izvanredno dobro prošla i na izborima u susjednoj pokrajini Saskoj, gdje je zauzela drugo mjesto s 30,6 posto, što je tri boda više nego prije pet godina.
Izbori označavaju jasan pomak udesno jer je CDU desnog centra zauzeo prvo mjesto u Saskoj (31,9%) i drugo u Tiringiji (23,6%).
AfD je uspio postići spektakularne rezultate unatoč naporima mainstream medija da šire dezinformacije o stranci i pokušajima političkog establišmenta da stigmatizira stranku i njezine birače etiketirajući AfD kao "ekstremističku" organizaciju.
Rezultati također ukazuju na veliko nezadovoljstvo birača vladajućim strankama i uspon antiestablišmentskih, populističkih političkih snaga. Nedavno osnovana ljevičarska nacionalistička stranka Bundnis Sahra Wagenknecht (BSV) završila je ispred stranaka lijevog liberalnog establišmenta i zauzela treće mjesto u Saskoj (11,8%) i Tiringiji (15,8%).
Socijaldemokrati (SPD) osvojili su 7,3% glasova u Saskoj i 6,1% u Tiringiji. Zeleni su završili tek malo iznad praga od 5 posto potrebnog za ulazak u parlament u Saskoj, ali su podbacili u Tiringiji, osvojivši samo 3,2 posto. Liberalni FDP prošao je još gore i nije uspio osvojiti niti jedno mjesto ni u jednom od dva parlamenta.
"Sada bi bilo vrijeme da kancelar Olaf Scholz zatraži glasovanje o povjerenju kako bi se omogućili novi izbori", komentira rezultate konzervativna publikacije Junge Freiheit.
Populističke stranke, kao i CDU koji je posljednje tri godine bio u oporbi, profitirali su na nesposobnosti lijeve vlade koja se nije uspjela nositi s migracijama, skupoćom života i energetskom krizom.
Zamah se pomaknuo prema antiimigracijskim strankama posljednjih tjedana nakon niza napada nožem od strane migranata i ubojstva troje ljudi od strane sirijskih terorista koji su potresli cijelu zemlju.
Birači u istočnim državama također nisu zadovoljni kontinuiranim financiranjem Ukrajine: i AfD i Bunnis Sahra Wagenknecht pozvali su vladu da prestane slati oružje Kijevu i da se umjesto toga usredotoči na mirovne pregovore za okončanje rata između Ukrajine i Rusije.
Veliko je pitanje nakon regionalnih izbora tko će vladati Saskom i Tiringijom.
Supredsjedatelj AfD-a Tino Chrupalla rekao je nakon glasovanja: "Jedna je stvar vrlo jasna: volja birača je da treba doći do promjene politike. Imamo jasan mandat da vladamo u Tiringiji.”
Unatoč osvajanju velikog udjela glasova u obje države, AfD se suočava sa "sanitarnim kordonom" koji su nametnule druge stranke, što znači da nitko ne želi surađivati sa strankom.
"Glasači znaju da mi ne sklapamo koalicije s AfD-om", rekao je nakon izbora glavni tajnik CDU-a Carsten Linemann.
U Tiringiji, CDU bi se morao udružiti s tri lijeve stranke kako bi dobio većinu: socijaldemokratima, Bundnis Sahra Wagenknecht i Die Linke – izbor koji bi radije napravio nego da mora surađivati s AfD-om, koji bi bio njegov prirodni saveznik. Dok su SPD i Die Linke voljni formirati takvu koaliciju, BSV bi, sa svojim stavom o Ukrajini, mogao igrati teško na pobjedu.
Nakon objave preliminarnih rezultata, ljevica je ponovila da će ući u koaliciju s bilo kojom strankom establišmenta samo ako su spremni pronaći diplomatsko rješenje za rat u Ukrajini i reći ne stacioniranju Američke rakete srednjeg dometa u Njemačkoj.
Da bi se stvari dodatno zakomplicirale strankama establišmenta, AfD ima više od trećine mjesta u tiringijskom parlamentu, što im omogućuje da blokiraju odluke za koje je potrebna dvotrećinska većina, poput imenovanja sudaca ustavnog suda.
Kao najjača politička snaga, AfD bi imao i pravo izbora predsjednika državnog parlamenta, što je funkcija koja ima dalekosežnu moć, piše Deutsche Welle. Predsjednik može imenovati i razrješavati važne državne službenike, a može i odbiti potpisati zakone i time praktički blokirati njihovo stupanje na snagu.
Ništa bolja situacija nije ni za stranke establišmenta u Saskoj, gdje je CDU bio u vladajućem savezu sa socijaldemokratima i Zelenima. Prema rezultatima, ovaj je format neodrživ te će se morati razmotriti suradnja s BSV-om.
Cijela situacija je "nezgodna" za CDU budući da ova demokršćanska stranka morala postati izvršitelj crvenih i zelenih ideja koje mora slijediti ako njegova dva kandidata, Kretschmer u Saskoj i Voigt u Tiringiji, žele biti izabrani.
No, ne može se isključiti i ignorirati trećinu birača. Upravo to se sada pokušava kroz ignoriranje AfD-a.
Birači su prikazani kao idioti, kao nacisti, kao smeđi ološ protiv kojeg se čuvari svjetla i zakona moraju ujediniti.
Izbori u Tiringiji i Saskoj donijeli su promjenu paradigme: birači nisu glasali za AfD iz protesta, već iz uvjerenja.
Ljevičarska Sahra Wagenknecht prikazuje se kao blještavo svjetlo, glasači kao idioti i Četvrti Reich pred vratima; ali sve su to besmislice.
Politika u Njemačkoj više nije oblikovana stvarnošću, već lažno konstruiranim narativima. Ali svatko tko je pratio karijeru CDU-a od Merkel pa nadalje opravdano sumnja da će CDU preuzeti ovu odgovornost.
Gušenje volje birača nije dobra ideja. Niti želja da se demokracija brani metodama koje demokraciju uništavaju.
Sada se ne radi o održavanju vlasti i prelijevanju čaše crvenima i zelenima koji će uskoro imati više ministara i državnih tajnika nego birača. I ne samo u Saskoj i Tiringiji. To se odnosi na Njemačku, koja se konačno mora osloboditi ove katastrofalne "velike transformacije" prema teškoćama i osiromašenju.
Odgovornost za to sada leži na CDU-u: ako želi postati sljedbenik crveno-zelenog šljunka sa socijalističkim stupom, izgubio je svoju povijesnu ulogu u Njemačkoj.
Izgleda kako je AfD je konačno postao narodna stranka.
Dnevnik.ba