
186 godina NK Kiseljak i Zdravka Lukića: "NK Kiseljak je uvijek imao najvjernije navijače!"
U godini kad NK Kiseljak proslavlja 100. rođendan, njegov najvjerniji navijač, djelatnik i igrač, Zdravko Lukić, proslavlja 86. rođendan.
Malo sportskih kolektiva u BiH ima živuću legendu koja je stara koliko i sam klub. A Zdravko Lukić svoj život posvetio je klubu.
Iako je popularno reći da „nogomet više nije ono što je bio“, od Zdravka to nećete čuti.
- Dobar je Kiseljak danas. Neki dan sam pričao s jednim igračem. Kaže da imaju opremu, plaće su redovne, teren je dobar…“
I to je sve što jednom igraču treba.
NK Kiseljak nikada nije bio veliki klub. Osnovan 1921. godine, uglavnom je bio u nižim ligama, na prijelazu iz amaterskog u profesionalni klub. Ali Kiseljak je bilo malo mjesto koje nije moglo „podnijeti“ da klub bude veći, pa je svoju snagu odmjeravao sa lokalnim i nešto većim klubovima iz Visokog i Kaknja.
- Ja sam prvi put zaigrao za Kiseljak 1955. Bilo mi je 19 godina. Nisam igrao u podmlatku jer Kiseljak tad nije imao podmlatka. Stric mi je bio trener pa sam se već nakon prve utakmice prebacio na poziciju koja mi bolje odgovara. I već u sljedećoj utakmici sam bio asistent u porazu od Travnika 4:1.
NK Kiseljak je tih pedesetih godina bio poput mjesta Kiseljak – mali. Stvari se mijenjaju 1962. godine kada Kiseljak u posljednjim minutama susreta spektakularno pobjeđuje sarajevsku Slogu 2:3, iako je na poluvremenu bilo 2:0 za domaćine. Od tada pa sve do početka sedamdesetih, NK Kiseljak je bio u usponu. Naravno, daleko od velikih klubova koji su tada dominirali.
- S velikima smo mogli igrati samo prijateljske susrete. U dobrim odnosima smo bili sa FK Sarajevo s kojima smo u Sarajevu igrali prijateljsku utakmicu. Bila je to tad velika stvar. Sa Željezničarom smo uspostavili dobre odnose tek kad je Tašo (Vlado Komšić op.a.) zaigrao za njih.
Sedamdesetih godina i Zdravko završava igračku karijeru. Nakon utakmice u kojoj je Kiseljak pobijedio 15:0, Zdravko se oprašta od kapetanske vrpce i prelazi u klupske djelatnike.
- Najveći uspjeh koji smatram nekako i svojim najvećim klupskim uspjehom je prijateljska utakmica sa Dinamom iz Zagreba 1981. godine. Ne samo što sam ja veliki Dinamovac, nego i zato što je tada to bila jedna od najjačih igračkih postava Dinama, nego i zato što su sljedeće godine osvojili prvenstvo Jugoslavije. Eto mi smo tad igrali s Dinamom 3:5, - prisjeća se Zdravko.
S mukom reda godine kada se što bitno dogodilo. Kada jedan klub doživi 100 godina postojanja, onda je teško istaknuti što su najveći uspjesi. Posebno kad su to ujedno i vlastiti uspjesi u karijeri.
- Objektivno, Kiseljak je bio najjači u ligi Herceg-Bosne! U tih nekoliko godina Kiseljak je ukupno gledano treći najjači klub. Tada je nekako bilo para u svim klubovima, pa je uspjeh Kiseljaka tim veći. Tada su najveći bili Brotnjo i Široki Brijeg, ali i Zrinjski, Posušje, Orašje, Čapljina…
Kiseljak je u vrijeme lige Herceg Bosne imao dva kluba, koji su uspostavljanje Premijer lige 2001. dočekali ujedinjeni u jedan klub.
NK Kiseljak se u Premijer ligi nije dobro snašao. Nakon jedne sezone nesretno je ispao, a nije se dugo zadržao ni u Prvoj ligi Federacije.
Danas je klub u drugoj ligi FBIH – Zapad, zajedno sa klubovima iz Krajine. Što nije zgodno ni jednima ni drugima. Ali takva je liga..
Zdravko Lukić je do danas ostao uključen u rad kluba. U posljednje vrijeme simbolično s obzirom da se prije nekoliko godine odselio u Beč. Ipak, to mu nije prepreka da pomaže klubu koliko može. Prije nekoliko godina je darovao klubu 4000 KM potpore za izgradnju istočne tribine, a ove godine još 1000 za neophodne radove na samom terenu.
Živa enciklopedija NK Kiseljak bio je poseban gost proslave 100 godina NK Kiseljak koju je upriličio klub sa vjernim navijačima „Prikazama“.
Proslava je zaista bila spektakularna, jer nema mnogo stvari u Kiseljaku koje mogu proslaviti 100 godina. Tek je nekoliko zgrada starije od kluba, a nema mnogo zgrada starijih ni od Zdravka Lukića.
Na žalost, mnoge anegdote koje je Zdravko ranijih godina živopisno pričao, danas su zaboravljene. Ipak, sjetio se jedne pikanterije:
- Jedva godinu dana nakon što sam počeo igrati nogomet, u susjednoj Mađarskoj izbila je revolucija protiv komunizma. Sovjeti su to brzo ugušili a Jugoslavija je primila brojne izbjeglice. Tako je jedna veća grupa mađarskih revolucionara završila u hotelu Dalmacija kod nas u Kiseljaku. U to vrijeme je i Mađarska bila nogometna velesila, pa su Mađari svoje izbjegličke dane provodili gledajući utakmice Kiseljaka. Nakon nekog vremena vlasti su iz nekog razloga prebaciji na Sokolac, i mi više nismo čuli za njih. Ali kad je jedne sezone Kiseljak igrao protiv Glasinca na Sokocu, imali smo neobično mnogo navijača – bili su to kiseljački Mađari koji su nas prepoznali i tako navijali za nas.
Više nismo čuli za njih.
Dnevnik.ba