Bez namjere iznošenja vrijednosnog stava o njegovom gledištu po pitanju cijepljenja, ipak uz napomenu da se ne podudara s Đokovićevim, valja obratiti pažnju na jednu vrlinu koja u današnjem svijetu, pogotovo među znanim javnim osobama, gotovo posve iščezava.
U mrtvoj trci za titulu najtrofejnijeg tenisača u povijesti i međusobnom skidanju rekorda, koji vjerojatno stoljećima neće biti srušen, svaka Grand Slam titula zlata vrijedi. Troboj se pretvorio u dvoboj, Federer je praktično ispao, te 35-godišnji Đoković (21) i 36-godišnji Nadal (22) jedan drugog guraju do krajnjih granica.
Sportske velikane odlikuje neutaživa žeđ za pobjedama, a ista pogotovo raste kad se ruše rekordi i stječe epitet najboljeg ikad, ili makar najtrofejnijeg, stoga vrijedi skinuti kapu čovjeku koji se zbog principa unaprijed odrekne (najmanje) dva krucijalna naslova u toj utrci, pri čemu je jedan ugrabio upravo Španjolac.
Iako manje važno, nije izlišno spomenuti i financijsku stranu. Titule na ta dva turnira donose ukupno gotovo pet milijuna dolara, a tu je i nekolicina drugih propuštenih turnira iz Masters serije.
Uz sve navedeno, voljeli ga ili ne, podržavali njegovu odluku ili ne, u vremenu kad se sve lakše prodaju obraz i principi, Đoković zaslužuje poštovanje zbog principijelnosti.
Dnevnik.ba