Priča Luke Modrića započela je prije točno 36 godina u danas razrušenoj kući koja ima potencijal da postane nova hrvatska turistička atrakcija i dio hrvatske sportsko-kulturne baštine.
Podno Velebita, blizu kanjona Zrmanje, u kući u zaseoku Modrići pokraj Zatona Obrovačkog 9. rujna 1985. rodio se dječak koji će izrasti u jednog od najboljih, najuspješnijih i najbogatijih hrvatskih sportaša svih vremena, piše Index.
Luka je u toj kući odrastao do početka rata, a kao petogodišnjak je prilikom snimanja dokumentarca o vukovima na Velebitu uhvaćen kamerom kako čuva koze.
"Obitelj Modrić bili su pristojni i dobri ljudi. Posjetio sam ih kad god bih odlazio snimati divlje životinje, prirodu i život u planinama. Tako sam snimio i prijatelja i njegovog sina koji su prikupljali stado koza, zatvarajući tor i neke planirane scene za film. Ubrzo nakon 1990. godine rat je uništio njihov dom. Sve se odjednom promijenilo i više ih nisam vidio. Otišli su kao i mnogi ljudi iz tog kraja. I onda sam tek prije samo nekoliko godina dobio informacije o tome tko je mali dječak koji je pomagao ocu u mojoj epizodi. Taj dječak postao je poznati hrvatski nogometni igrač Luka Modrić. Čitao sam kako je ostvario svoj dječački san. Ove snimke nije vidio (snimljene 1989.-1990.) jer su sada prvi put objavljene. Luka Modrić je najranije djetinjstvo proveo u staništu vukova i sve mlađe generacije nakon njega moraju biti ponosne na tu činjenicu", objasnio je svojedobno autor snimki Pavle Balenović.
Kuća je spaljena prve godine rata, tjedan dana prije Božića 1991., kada su četnici u divljačkom pohodu u njenoj blizini ubili Lukinog djeda i još šestero starijih ljudi. Kuća je i danas zgarište, ali Lukina popularnost, posebno nakon SP-a u Rusiji, pretvorila ju je u atrakciju jer su je po Velebitu tražili brojni svjetski mediji te navijači, koji su je znali okititi hrvatskim zastavama i šalovima.
Ovog se ljeta s ocem Stipom u nju vratio i Luka.
Obitelj Modrić završila je u izbjeglištvu u Zadru, gdje je otac Stipe pronašao posao kao mehaničar u Hrvatskoj vojsci i upisao Luku u nogometnu školu u NK Zadar jer je stadion bio blizu hotela Iž, u kojem su bili smješteni.
Budući nogometni fenomen ondje je marljivo radio na svojim vještinama, na kojima je i trebalo puno rada jer su po Zadru kružile šale da je loptom porazbijao više prozora od srpskih granata.
Talent je bio tu, mentalni sklop također, s vremenom je stigla i sve bolja tehnika, samo je fizička građa zaostajala za zahtjevima profesionalnog nogometa. To je na najbolniji način doznao u Hajduku, za koji je navijala cijela njegova obitelj, i koji je bio logičan razvojni korak nakon Zadra. Ondje su ga nakon probe hladno obavijestili da još nije vrijeme za njega u Hajduku.
Naposljetku je pristupio njegovom najvećem rivalu Dinamu, gdje se Modrićeva priča počela pretvarati u bajku. Nakon što je preživio posudbu u Zrinjskom na divljim terenima fizički izuzetno zahtjevne Premijer lige BiH, proveo je polusezonu u Interu i usmjerio ga prema naslovu prvaka, koji su Zaprešićani do kraja ipak prokockali jer ga je Dinamo vratio s posudbe vidjevši sve naglašenije konture istinskog dijamanta koji se brusio u drugim klubovima.
Div iz predgrađa bio je konačna potvrda Modrićeve posebnosti, u klubu su ga obožavali, a jedini im je problem bio pronaći dovoljno malen dres za njega.
Tri godine kasnije Modrić je za sobom imao tri naslova prvaka Hrvatske, dva trofeja u Kupu i nastup u četvrtfinalu Europskog prvenstva. Prerastao je hrvatski nogomet, s nepune 23 godine Dinamo ga je prodao Tottenhamu za 22.5 milijuna eura, a Londončani su ga četiri godine poslije pustili u Real za 35 milijuna.
Ondje je, nakon sezone adaptacije i brojnih kritika, pa čak i proglašenja najgorim pojačanjem u cijeloj španjolskoj ligi te godine, dolaskom Carla Ancelottija na klupu postao neizostavni dio veznog reda, srca momčadi najslavnijeg kluba na svijetu. Iako je danas napunio 36 godina, iako su ga već više puta namjeravali zamijeniti mlađima, tu ulogu i danas savršeno igra.
Dnevnik.ba