Težak životni put Marina Čilića: "Ocu su mi govorili da je lud"

Moramo naglasiti kako je Čilić do ovog slavlja morao "puzati po staklu". Zbog ozljeda, operacija i neigranja izgubio je renking pa je nakon 16 godina u kontinuitetu prvi put ispao iz Top 100. No, stisnuo je zube, vratio se tenisu iako ima dvoje malene djece i uspio svima dokazati da njegova sportsko-profesionalna priča još nije gotova. Odbio je o tome uopće i razmišljati, prenosi Večernji list BiH.

Zanimljivo, u tenis se zaljubio još kao dječak i to sasvim slučajno. Otac Zdravko predviđao je i nadao se da će se njegov sin baviti nogometom, košarkom ili rukometom, ali Marin je kao šestogodišnjak od rođakinje iz Njemačke dobio na poklon teniski reket i tako se zaljubio u bijeli sport. Odvela ga je na tenisko igralište, ono prvo koje je u Međugorju sagrađeno tek 1991. godine, i njemu je to bilo dovoljno da zna u kojem će smjeru ići njegov život. Kada je imao devet godina, otac mu je pokraj kuće u Međugorju napravio pravo tenisko igralište.

– Nije bilo nekih uvjeta za bavljenje tenisom u Međugorju. Kada je otac za mene napravio teren, svi su mu govorili da je lud, govorili su mu da bi bilo bolje da je napravio neki poslovni prostor – rekao je u jednom intervjuu Marin.

Kako je počeo osvajati trofeje, tako je otac odlučio da bi bilo najpametnije da se poveže sa stručnjacima u Zagrebu. Obitelj se snalazila, otac je bio obrtnik, a majka Koviljka službenica u banci, ali nakon što su izgubili poslove, otac se počeo baviti trgovinom ne bi li prehranio obitelj. Budućnost teniske zvijezde u nastanku bila je tada jako bitna pa se kao četrnaestogodišnjak Marin preselio u glavni grad Hrvatske. Tamo je pak veza do Gorana Ivaniševića i ulaska u tenis bio legendarni nogometaš Zvonimir Boban. Zec je pak odradio drugi dio i kasnije Marina doveo do Boba Bretta, koji je s mladim tenisačem radio dobar posao, odveo ga je i prvi put među Top 10 tenisače.

Najveći uspjeh u mlađim kategorijama bilo je osvajanje juniorskog Roland Garrosa, bilo je to 2005. godine. To ga je dovelo na drugo mjesto u poretku najboljih juniora, da bi sljedeće godine postao prvi junior svijeta. U seniorskoj konkurenciji krenuo je 2006., a prvi je ATP turnir osvojio u američkom New Havenu 24. kolovoza 2008. godine.

Nakon toga uspjesi su se samo nizali. Osvojio je Grand Slam naslov na US Openu 2014. godine, ima dva finala GS turnira (Wimbledon 2017., Australian Open 2018.), osvojio je s reprezentacijom Hrvatske Davis Cup (2018.), tu je i olimpijsko srebro (2021.), a u jednom je trenutku bio i treći tenisač svijeta te je 191 tjedan boravio u Top 10. Već smo spomenuli da ima 21. ATP titulu i sada je došao na samo jednu manje od Ivaniševića.

Zanimljivo, nakon kineskog slavlja Čilić je četvrti najtrofejniji aktivni tenisač, više titula imaju samo Novak Đoković (99), Rafael Nadal (92) i Alexander Zverev (22).

Nepravedna "doping-afera"

ATP pobjedu čekao je još od siječnja 2023. godine, prije početka problema s ozljedama. Taman je iza sebe ostavio sjajnu natjecateljsku 2022. jer igrao je tada polufinale Roland Garrosa, što mu je najveći domet na pariškom Grand Slamu u karijeri. No, ozljede su stopirale sjajan nalet u kojemu je bio. Najvažnija riječ tu je "stopirale" – jer vratio se Marin kao da ništa nije bilo.

To nije prvi put da se u karijeri susreo sa zaprekama. Svi pamtimo 2013. godinu, kada ga je pratila "doping-afera". Tada se susreo s neopravdanim optužbama za korištenje dopinga, a do svega je došlo zbog zabune.

Naime, Čilić je u Münchenu ostao bez glukoze pa ju je navodno netko iz kruga obitelji kupio u ljekarni, a on nije detaljno čitao sastojke. Na doping-kontroli pao je na zabranjeni niketamid, no poslije se ispostavilo da su u njegovu urinu pronađeni tragovi markera N-etilnikotinamida, koji nije zabranjen. Bila mu je određena suspenzija, koja je trajala od 1. svibnja 2013. do 31. siječnja 2014. godine.

Osim toga, oduzete su mu sve nagrade i bodovi koje je osvojio na turniru u Münchenu, ali i na turnirima na kojima je nastupio nakon toga. Kazna je kasnije smanjena, a na kraju se pokazalo da Čilić uopće nije trebao biti kažnjen jer nedopuštena sredstva uopće nije koristio. Naime, doping-komisija IHF-a je pogriješila. No, to nije bila nikakva utjeha za Čilića koji je bio obješen na stup srama.

– Bili su to najgori dani moje karijere i života, a neovisno o tome jesu li pogriješili slučajno ili namjerno, od Međunarodnog teniskog saveza očekujem javnu ispriku – rekao je tada hrvatski tenisač, koji se nakon svega vratio jači i u inat svima napravio senzaciju. Samo godinu dana nakon cijele afere osvojio je US Open, za sada jedini Grand Slam turnir u svojoj karijeri.

Sve što je napravio nakon toga ostaje zapisano u povijesti, baš kao i ovaj njegov nedavni uspjeh u Kini. No, osim svega što radi u sportu, ovaj skromni, ponizni i pobožni Međugorac vjerojatno je najponosniji na svoj privatni život.

Obitelj najvažnija

Marin je od 2018. godine u braku s Kristinom Milković, koja je diplomirana politologinja i psihologinja. Zajedno imaju dva sina, Baldo i Vito njihov su ponos i motivacija. Zanimljivo, krsni kum mlađeg sina je kapetan hrvatske nogometne reprezentacije i veznjak Real Madrida Luka Modrić, s kojim je Marin veliki prijatelj.

Kada smo već kod obitelji, recimo da je Marin odrastao u velikoj obitelji, otac Zdenko i majka Koviljka osim njega imaju još tri sina – to su Vinko, Goran i Mile. Dodajmo i da je Marin veliki filantrop, 2016. godine osnovao je Zakladu "Marin Čilić" za koju piše da "čvrsto vjeruje da svako dijete posjeduje neograničen potencijal. Uz odgovarajuću potporu, predan rad i snažnu vjeru u sebe, svako dijete može ostvariti svoj puni potencijal i ostaviti veliki trag u društvu.

Kroz obrazovne, sportske i programe ohrabrivanja, Zaklada pruža djeci i mladima potporu i osigurava financijsku podršku kako bi mogli istražiti svoj potencijal i pretvoriti svoje snove u stvarnost". I Zaklada odlično funkcionira već nekoliko godina, pa recimo samo da je jedna od njegovih stipendistica bila i hrvatska mlada skijašica Zrinka Ljutić, koja je dokaz da se može ostaviti velik trag u svijetu.

Dnevnik.ba