Osijek je ekipa koja ima puno razrađenije automatizme u igri, prvo jer je 15 mjeseci vodi isti trener, drugo jer je njegov način igre baziran upravo na tome - uigranosti, čvrstoj strukturi, disciplini i bazičnim, ali dobro uigranim automatizmima.
Hajduk je pod Dambrauskasom dosad igrao napadački, fluidno, s dosta rizika i kreativne slobode. Lakoćom je ulazio u završnu trećinu suparnika, svjestan da će se putem zalomiti pokoja kontra suparnika i spreman preuzeti taj prihvatljivi rizik.
Težina utakmice protiv Osijeka domaće je očito motivirala, ali i uskratila nužne opuštenosti kako bi igra bila tečna kao u prethodnim utakmicama. Dojam je da je i Litvanac naredio veći oprez u prvoj fazi distribucije, a bez par brzih dodavanja ne može se otvoriti prostor za igru na polupostavljenu obranu. Nije pomoglo ni postavljanje Vukovića umjesto Atanasova - time si je Hajduk smanjio šanse da izgubi, ali i da nadigra suparnika i pobijedi.
Posljedica svega je utakmica koja je skroz otišla na Osijekov i Bjeličin mlin. Igra bez puno rizika, s čvrstom strukturom točno je ono što lider HNL-a želi dobiti od derbi utakmica.
Više nego u svim dosadašnjim utakmicama pod novim trenerom igrači Hajduka su između nekoliko ponuđenih rješenja birali najmanje rizično, a to nije pravi pristup kad loviš tri ekipe u borbi za titulu.
Valja spomenuti da je i Darko Nejašmić, odbačeni hajdukovac, nadigrao sve Hajdukove središnje veznjake, a Mindaugausu Nikoličiusu dao odgovor na pitanje na kojoj poziciji prvo treba tražiti pojačanja.
Dnevnik.ba