Popularna rukometašica šokirala: "Muž vas ima pravo tući jednom godišnje"

Pune ruke posla ima španjolska policija. Nestale su prvo četiri igračice Kameruna, pa se izgubio trag najboljoj igračici Irana, a sad dolazi vijest da je nestala još jedna od sudionica turnira.

Posebna je priča Iranke Shaghayegh Bapiri, 30-godišnjakinje koja je bila najbolja igračica svoje ekipe, a koja je završila ma pretposljednjem mjestu.

“Ismijavali su nas kad smo odlazili. Samo ćete se osramotiti”, otvoreno je govorila na temu prava žena u svojoj zemlji.

I to je jedan od razloga zašto je odlučila pobjeći i zatražiti azil. Niti jedna TV postaja nije prenosila njihove nastupe u Iranu, jer ženski sport ne smije biti emitiran tamo na TV postajama.

U intervjuu za Glas Amerike, a prenosi SportSport, otkrila je niz detalja…

“Naša noćna mora počela je i prije odlaska na Svjetsko prvenstvo. Kada je objavljen popis pozvanih igračica, nedostajale su dvije najbolje rukometašice koje imamo u Iranu. Bila sam šokirana. U početku sam mislila da je to samo greška Saveza. Konačno, kasnije se na ovu temu pojavio i tekst u kojem se opravdano kritizirao izostanak dviju djevojaka. Ovaj tekst je podijeljen na društvenim mrežama i ja sam se složila s onim što je napisano, zbog čega sam isti test ‘lajkala’, kao i neke druge rukometašice.”, počela je svoju priču.

“Sljedećeg dana predstavnik našeg Saveza je počeo napadati nas i vikati. Prijetili su nam da ni mi nećemo otići u Španjolsku na Svjetsko prvenstvo i da će nas maknuti s popisa. Na kraju sam im rekla da ne možemo tako biti tretirane zbog jednog lajka i mišljenja. Rečeno mi je da se moram ispričati, ali rekla sam da to ne mogu.”, kaže rukometašica.

No tu nije kraj priče…

“Onda je počeo još jedan skandal. Jedan od naših trenera htio je da sve rukometašice koje su lajkale tekst budu maknute s popisa. Nakon dugih rasprava vraćene smo na treninge, ali smo bile uznemirene. Osobno sam se osjećala nemoćno, pogotovo jer mi je rečeno da imam dva dana da im pokažem da zaslužujem ići na Svjetsko prvenstvo. Na kraju sam se spasila, ostala sam na popisu za Svjetsko prvenstvo”

I onda dodaje jedan nevjerojatan primjer.

“Toliko je ograničenja za žene u Iranu… Ne znam ni kako da vam to objasnim. Mnogo patimo u Iranu. U iranskom društvu postoji ogromna razlika između muškaraca i žena. Navest ću vam jedan primjer koji nema veze sa sportom. Moju susjedu u Iranu redovito je tukao muž. Kad je konačno podnijela tužbu protiv njega, sudac joj je rekao: “Gospođo, u Iranu vas muž ima pravo tući jednom godišnje”. Nakon tog odgovora ta žena je odustala od razvoda, odvjetnika, svega. Bila je tako šokirana”.

Izbornik ju je jako napao zbog nečeg…

“Odbila sam se vratiti u Iran jer se tamo događa nešto loše što ne mogu prihvatiti. Na našoj prvoj utakmici na SP-u jedna igračica mi je nesvjesno tijekom utakmice skinula veo s glave. Ne možete ni zamisliti kako me je nakon toga napao izbornik. Iako se kasnije to događalo i drugim igračicama. Jednom sam šetala gradom s ekipom i ispod vela su izašla dva pramena kose, on je počeo vikati. Rekla sam mu da mi u Iranu na silu moramo prihvatiti hidžab, iako se ne slažemo s njim, ali ovdje, tijekom utakmica, nisam bila kriva. Sve u svemu, ne mogu prihvatiti da me tako tretiraju, zato sam zatražila azil i odlučila ovdje ostati”

Imala je problema i zbog vjere…

“Rođena sam u području Irana, gdje su većina ljudi suniti. Pa, prvi put kad su me pozvali u reprezentaciju, kolega me direktno pitao “Jesi li musliman ili sunit?” I zbog toga smo uvijek bili uvrijeđeni mi koji smo bili suniti. A ni to nisam mogla prihvatiti. Jer i ja sam čovjek. Zašto bi se prema meni trebalo ponašati drugačije?! Sama sam odabrala svoju vjeru. Ne mogu prihvatiti da me se drugačije tretira zbog moje vjere, zbog izbora koje sam napravila”, dodala je rukometašica.

I za kraj zaključuje da je to bila – dobra odluka.

“Konačno mogu biti bez pritiska. Mogu objaviti story na društvenim mrežama bez da me Savez napadne i kaže da to ne smijem raditi. Nismo smjeli objavljivati ni slike na društvenim mrežama. Zašto mi u Iranu ne smijemo ništa reći, zašto su nam usta zatvorena i ruke vezane? Nadam se da sam napravila pravu odluku što sam ostala u Španjolskoj.”, rekla je na kraju rukometašica.

Dnevnik.ba