HNL - momčad sezone 2018./2019.
Kako uništiti igrača
Koliko je normalno, ako je već odluka da ne igra, ne transferirati ga dok još ima vrijednost, imajući u vidu kakva ga minutaža očekuje, a posljedično i pad tržišne vrijednosti?
Nije riječ o tati menadžeru, grupnim „virozama“ igrača iz tatine agencije i „nespremnosti“ za utakmicu protiv Lokomotive. Sve se to dogodilo u proteklih pola godine do godinu dana i vjerojatno daje za pravo potezima nove uprave Hajduka.
Riječ je o Hajduku i njegovu velikom porazu.
Uspon
Darko Nejašmić u proljeće 2019. bio jedan od tri najbolja igrača Hajduka, za neke i najbolji. Nije to samo stvar dojma navijača i pratitelja nogometa. Stručnjaci su sipali hvalospjeve na račun mladog veznjaka.
Sjajan kao spona između zadnje linije i ofenzivnijih veznjaka, izvrsno čita prostor i popunjava rupe u zoni, prepoznaje momenat kad napustiti poziciju i jurnuti u presing, brzo pronalazi najbolje rješenja u posjedu, po potrebi okomit a kad je nužno pragmatičan, izvrsno odvlači suparničke igrače i uvijek natopi dres znojem.
Iste mane koje ima danas, razumljivo, imao je i tad. Nije brz ni fizički dominantan, povremeno bi tražio progresiju umjesto sigurnog rješenja i nepotrebno izgubio loptu. Ali sve te mane su u Oreščaninovu sustavu gotovo savršeno skrivene a kvalitete do maksimuma potencirane.
Na račun samo 21 odigrane utakmice, od promocije u prvi sastav u kasnu jesen 2018., zaslužio je mjesto u InStatovoj momčadi sezone.
Nakon Gzire je Brbić angažirao Burića. Već mu to nije išlo u prilog ali, najvažnije od svega, razina ludila nije bila tolika da ga posjednu na klupu.
Direktniji nogomet, bez klasične usamljene "šestice", s manje profinjenim mehanizmima osvajanja prostora u posjedu i sinkroniziranog presinga, nije izvlačio najbolje iz Nejašmića, ali je svejedno, uz izuzetak posljednje dvije-tri utakmice polusezone, odigrao na solidnoj razini.
InStat ga je uvrstio na klupu momčadi polusezone, dakle bio je najbolji defenzivni/središnji veznjak nakon More i Andrijaševića.
Ludilo
Hajdučki puk nije bio zadovoljan prezentacijama momčadi u jesen 2019., osokoljen sjajnim proljećem iste godine koje je podiglo ljestvicu očekivanja. Istini za volju, igra nije bila na visokoj razini, iako su se bodovi skupljali, gotovo dva po susretu.
Uz veliku pompu Brbić je vratio bjegunca Tudora, koji će ponovno pobjeći osam mjeseci kasnije, ali prethodno razoriti i unakaziti momčad. U tome su mu svesrdno pomogli Mario Stanić, savjetnik koji je došao u paketu s trenerom i bio mu zapravo podređen, te Ivan Kepčija, sportski direktor s minornim ovlastima.
Egom prebogati Tudor je odlučio donijeti revoluciju, svidjelo mu se igrati s trojicom natrag po uzoru na neke talijanske momčadi, ne vodeći previše brigu koliko to odgovara tadašnjem kadru, eksperimentirajući do besmisla s pozicijama i ulogama igrača.
Rezultat: unakažena momčad koja je izgubila nestvarnih 45% utakmica pod njegovim vodstvom.
Sumanutost
Koliko je normalno novom treneru dati tolike ovlasti da, bez da mu se prigovori, makne u stranu igrača koji u tom trenu vrijedi milijune eura?
Nužno je napomenuti da bi, u rijetkim prilikama kad bi zaigrao, bio neshvatljivo postavljen u neprirodnu ulogu na neprirodnoj poziciji. Kad bi pružio lošu partiju, Tudor bi si dao za pravo, kao i mnogi koji nisu znali prepoznati njegove kvalitete dok ih je u kontinuitetu pokazivao.
Koliko je tek normalno, ako je već odluka da ne igra, ne transferirati ga dok još ima vrijednost, imajući u vidu kakva ga minutaža očekuje, a posljedično i pad tržišne vrijednosti?
Uopće nije normalno i potpuno je u sukobu s interesima kluba. Četverac s fotografije, s potpunom sigurnošću to možemo ustvrditi, izbio je klubu nekoliko milijuna eura. Da su donijeli rezultat, kako to obično biva, ne bi im se moglo ništa prigovoriti. Oni su, pak, oštetili klub i kratkoročno i dugoročno.
Tudora je naslijedio njegov sekundant, drugoligaški trener, nastavivši sa sličnim, opskurnim idejama, i sličnim rezultatima.
Čupanje iz ponora
Veznjak je izgubio na samopouzdanju, izgubio je prijeko potrebne minute kojima se stječe sigurnost i hvata ritam. U kratkom Primorčevu mandatu pružio je briljantnu partiju protiv Osijeka, nekoliko osrednjih i loših, a u nekoliko nije participirao.
Novi predsjednik uprave i sportski direktor nisu mu vjerovali niti pokazali spremnost ponuditi novu ozbiljnu šansu. Njima se ne može prigovoriti niti izbliza koliko prethodnoj upravi jer pamćenje je primarno kratkoročno, tko se još sjeća briljantnih partija od prije godinu dana, a u čupanje iz rezultatskog ponora odlučili su ići radije s prekaljenim talijanskim playmakerom nego s uzdrmanim izdankom vlastite nogometne akademije. Na sve se nadovezao i sukob s menadžerskom agencijom i, kad je opet pokucao na vrata prvog sastava, Nejašmić je trajno odstranjen iz momčadi.
Nejašmić i Neja Sport
Još početkom prošle godine s upitnikom su dočekane vijesti o virozi igrača koje zastupa menadžerska agencija Neja Sport koju vodi Darko Nejašmić, istoimeni otac igrača o kojemu pišemo. Potom su uslijedile i peripetije u pregovorima s Mijom Caktašem kojeg zastupa upravo Nejašmić stariji. Nakon što je najbolji strijelac odbio produljiti ugovor, prebačen je u drugu momčad, a nedugo potom ista je sudbina zadesila i Nejašmića mlađeg. On je pak u Hajduk B poslan zbog „nespremnosti“ za nastup u Kranjčevićevoj.
Očito je da je spomenuta agencija u borbi za interese svojih igrača više puta radila na štetu kluba, stoga je predsjednik uprave odlučio raskrstiti s istom za sva vremena. Moglo bi se zaključiti i da je otac Nejašmić sinu učinio više medvjeđih usluga te da se potezima Jakobušića može naći opravdanje i valjan razlog.
Poanta
Nije Hajduk, točnije njegova sadašnja uprava, kriv što je došlo do razlaza s agencijom i svim njenim igračima. Štoviše, s obzirom na modus operandi agencije, pa i po cijenu gubitka kvalitetnih igrača, taj potez je po klub vjerojatno dugoročno dobar.
Problem je što je jedan od najvrjednijih eksponata, ponajbolja „šestica“ koju je klub proizveo u ovom stoljeću, na onakav način šikanirana gotovo godinu dana.
Onaj tko ne cijeni kvalitete igrača, a takvih uvijek ima, morao bi shvatiti kakva je šteta učinjena Hajduku. A kvartet Brbić, Tudor, Kepčija i Stanić, zbog niza razloga, ne samo slučaja Nejašmić, treba biti zapamćen kao jedna od najgorih uprava u posljednjih nekoliko desetljeća.
Novi početak
Nenad Bjelica dobio je ponajboljeg zadnjeg veznog lige. Pokloni li mu povjerenje, postavi li ga u odgovarajuću ulogu i kontekst i istrpi li prvih mjesec-dva aklimatizacije i prilagodbe, dobit će veliko pojačanje.
B. Bošnjak / Dnevnik.ba