S obzirom na sve što se događa u i oko kluba posljednjih godinu dana, okrunjeno dobrim rezultatima u protekla tri mjeseca, s pravom se rasplamsala euforija među hajdukovcima, no, kako to obično biva, dio navijača je ipak mrvicu previše poletio.
Hajduk još nema 11 igrača, što je ipak ključ, ne zanemurujći važnost širine i kvalitete pričuva, koji su kvalitativno na razini s Dinamom. Pokazao je to i subotnji derbi u kojemu se Bili, nošeni publikom, nisu uspjeli nametnuti Rijeci. Nije izlika, ali jest valjan argument, da su vremenske prigode značajno utjecale na zbivanja na terenu. Onakva silina vjetra onemogućuje kvalitetnu kombinatoriku, duge, izrađene i precizne napade, te razlika u tehničkoj kvaliteti manje dolazi do izražaja, a time padaju i šanse nominalnog favorita te raste šansa da se dogodi iznenađenje.
To pak ne umanjuje zasluženost pobjede prvaka iz 2017.
Kalinić nervozan
Na udaru kritika se našao Nikola Kalinić koji bi, s obzirom na iskustvo, trebao smirivati suigrače, a ne ih svojom nervozom izbacivati iz kolosijeka. On i Livaja još nisu uspostavili kvalitetnu suradnju, a sam Kalinić nije briljirao u situacijama pred suparničkim golom kad se pokušavalo kroz više kratkih dodavanja izraditi izglednu situaciju. Ipak, izuzev tih grešaka u završnoj fazi, još uvijek je prerano za zaključke, osude i kritike na račun igre, pa i angažmana i volje, čega nije manjkalo. Ono što jest za kritiku definitivno je ponašanje.
Ferro ipak nije “čudo od igrača“
Nakon prvih par utakmica i nekoliko finih dijagonala navijači su, kao i o nekim puno manje renomiranim prinovama iz prošlosti, poput primjerice Borje Lopeza, opčinjeno govorili o pojačanju iz Benfice. Za razliku od Borje, Ferro je tehnički jako izbrušen stoper, ali je dojam da obrambeno nije čvršći od Španjolca kojeg smo, tek ilustracije radi, uzeli kao usporedbu. Nije ga Benfica s razlogom odbacila, kao što nije s razlogom manjkalo interesa renomiranijih klubova, ili pak kvalitetnijih portugalskih prvoligaša. Trebao bi biti pojačanje, ali daleko od najboljeg stopera lige, kako su mu neki protepali nakon dominacije protiv ekipa iz donjeg doma.
Manjak mehanizama u posjedu
Dambrauskasu se ne može previše prigovoriti za postavku utakmice. Svjestan najjačeg Rijekinog oružja, napada na nepostavljenu obranu, odlučio je malo dublje postaviti momčad u početku utakmice i izmijeniti uloge na koje su gosti inače navikli. Ne može se reći ni da stvari nisu išle po planu, Rijeka do gola nije prijetila (a ni ta situacija, kao ni preostala dva gola, ne bi smjela biti prijetnja kvalitetnoj i koncentriranoj obrani), a Hajduk jest imao jednu polušansu, no sve je srušeno golom “iz ničega“ nakon jedne od tri katastrofalne reakcije obrane.
Naravno da plan pada u vodu nakon primanja gola, nakon čega jest došao do izražaja navedeni Litvančev propust. Hajduk je morao preuzeti inicijativu, ali nije uspijevao. Nije izradio više od jedne-dvije izglednije situacije do kraja utakmice.
Uz mnoštvo pluseva, Dambrauskasu se mora napisati minus za igru na postavljenu obranu i to je segment na kojemu valja ponajviše poraditi.
Najslabije karike
Hajdukov glavni problem jučer nisu bili Livaja i Kalinić, koji jesu igrali ispod svoje razine, ali očito nisu dobivali dovoljno kvalitetnih pasova u opasnim zonama. Jasno je da je Kalinić prvenstveno egzekutor, a ne može zabiti ako mu se ne priredi barem jedna izgledna prilika. Problem su, uz navedenu skromnu igru na postavljenu obranu, performanse zadnje linije. Nekolicina igrača prečesto usporava ili upropaštava napade lošim rješenjima i kretnjama te nepreciznim dodavanjima u prvoj fazi distribucije, a na to dodaju i česte obrambene greške. Katićeve su redovne, Ferro im je također sve skloniji, a Gergo, nakon jakog ulaska u sezonu, pokazuje sve više defenzivnih manjkavosti.
Upravo je to područje gdje Nikoličiusu valja tražiti pojačanja za sljedeću sezonu.
Subašić i drugi veznjak
Danijel Subašić od prvog stajanja između vratnica po povratku u klub ne imponira pokretljivošću i atletičnošću. Nije se očekivalo da bude na razini iz Monacovih najboljih dana, ali se svakako očekivalo više od ovog što trenutačno pokazuje. Dojam je da može biti tek treći golman, kad su svi na raspolaganju.
Kad se dotičemo problema, vrijedi spomenuti i partnera solidnom Lukasu Grgiću. Kako je Dambrauskasov plan Krovinovića koristiti bliže golu, za tu poziciju konkuriraju Vuković, Fossati i Atanasov. Prvi jednostavno nije kalibar za prvotimca Hajduka, istina – donosi balans, no ne donosi kvalitetu, pogotovo s loptom u nogama. Drugi je sklon ozljedama i oscilacijama, a jučer je po ulasku u igru bio na donjoj razini svoje izvedbe. Kao najkonstantniji od njih nameće se, protivno očekivanjima s početka sezone, mladi Atanasov, no to je svakako pozicija na kojoj valja potražiti pojačanje na ljeto. Filip Bradarić?
Problem Biuk
Očito se ne odustaje od formacije s trojicom središnjih braniča koja je prvi put pala na ispitu. Uz sterilnost u posjedu na koju se žmirilo u prethodnim utakmicama, problem je i minutaža koju dobivaju ofenzivci.
Hajduk si može dozvoliti da koju utakmicu Biuka posjedne na klupu, ali to ne smije biti slučaj u kontinuitetu. Koliko je god mladi krilni igrač kriv za svoje lošije izvedbe, još će veću odgovornost snositi Hajduk ako mu ne pruži kontinuitet. Samo ga tako može dobiti natrag.
Klub si ne može zbog potrebe za rezultatom priuštiti da izgubi jednog talenta. Nije čak ni tragedija da on ima skromniju minutažu do kraja ove sezone, no pogledajmo unaprijed. Pretpostavka je i želja da Krovinović, Livaja i Nikola Kalinić u klubu budu i sljedeće sezone. Ako bude tako, što s Biukom? Čak i ako se momčad vrati na 4-2-3-1, sumnjamo da će Livaja ili Krovinović na desno krilo kako bi Biuk mogao lijevo. Puno je pitanja i stoga valja planirati malo više unaprijed. Ovdje dolaze do izražaja dileme i strahovi izrečeni prije finaliziranja Kalinićevog transfera.
Problem će biti i minutaža pričuvnih napadača. Mlakar bolje kotira, Kalinić će nešto utakmica počinjati kao pričuva, ali minuta neće biti dovoljno ni za njega, a pogotovo ne za Ljubičića.
Otrježnjenje
Hajduk je na dobrom putu i raste, no dobro je apostrofirati manjkavosti u sastavu i sustavu i nije loše što ih je Rijeka razotkrila jer se prethodno na iste malo žmirilo.
Uostalom, ambicije su pomalo naglo skočile. Prisjetimo se koliko vremena je trebalo Rijeci pod novim vlasnicima da prvi i jedini put sruši Dinamo. Istina, Rijeka nije imala pretjeran izbor povratnika koji bi pristali igrati s popustom, ali je imala značajan kapital i puno manju konkurenciju. Jasno, Hajduk ne smije i ne želi čekati pet godina, ali je nerealno da proces traje samo godinu dana.
Dnevnik.ba