U Hajduku je stvorena dugo priželjkivana sinergija svih ključnih dionika.
Izabran je predsjednik koji, za razliku od prethodnika, - koji su ili a) stalno gledali u daljinu, najavljivali bolje dane, brinući primarno o financijama i žrtvujući rezultat, dok bolji dani nisu dolazili, ili b) pokušavali doći brzo do rezultata uz neracionalno rasipanje novca i neispunjavanje ciljeva - planira dugoročno a u kratkom roku čini fenomenalne pomake, uz jasnu viziju i nepokolebljivi stav.
Sportski direktor pogađa s pojačanjima, uz tek pokoju iznimku, ne dovodeći ih pritom "random", po ponudama agenata, nego ima jasno definirane mete koje strpljivo čeka i na koncu dočeka. U suradnji s predsjednikom odredio je nekoliko ključnih kriterija pri dovođenju igrača, pri čemu je karakter broj jedan. Nužno je, nadalje, što zbog identiteta kluba, što zbog postizanja bolje atmosfere u svlačionici, a što zbog veće sklonosti dolasku u Split, da jezgru momčadi čine domaći igrači, mahom povratnici, koji "rade" iz ljubavi i uz značajan popust.
Trener oduševljava analitičnošću, fanatičnom predanošću poslu, tolikom da nije stigao posjetiti ni sve glavne točke građa u kojemu boravi, balansiranjem između euforije i smirivanja, stege i opuštanja, odnosom s igračima i dosadašnjim rezultatima. Gorica i Ludogorets su pali njegovim odlaskom, a Hajduk rapidno porastao.
Na terenu su redom ljudi koji žive Hajduk, bez dvojbe najbolji kadar još od razilaženja generacije koja je došla u četvrtfinale Lige prvaka. Posebna zahvala ide Marku Livaji koji je zasigurno olakšao dovođenje drugih renomiranih imena, a povrh svega probudio optimizam i navijačku euforiju.
Hajduk ove godine ima rekordni broj članova, s tim što će dosadašnji rekord biti debelo nadmašen. Tribine su redovito popunjene.
“All-in“
Dušobrižnici propitkuju financije kluba, pitajući se odakle novac za silna pojačanja. No valja reći da većina pridošlih prima znatno manju plaću nego u inozemnih klubova iz koji su stigli na Poljud, te da opterećenje proračuna, iako veće nego ranijih sezona, nije ni približno onakvome kakvo sugeriraju imena poput Ferra, Livaje, Kalinića, Krovinovića...
Hajduk je na igračima poput Jurića, Krekovića, Radića, Jaira i Jakoliša, dakle mahom nogometašima koji bi u najboljem slučaju u današnjoj momčadi grijali klupu, u proteklih godinu dana uprihodio oko četiri milijuna eura. Tome treba dodati više od milijuna plaćenu posudbu Vuškovića koja bi se izvjesno mogla pretvoriti u transfer ukupne težine oko pet milijuna eura. Na Darku Nejašmiću, koji oduševljava u Osijeku, zaradit će se još milijun. A gdje su solidarne naknade i postoci od transfera Pašalića, Bašića, Juranovića...
Kad se podvuče crta, od dolaska nove uprave Hajduk bi, dođe li do realizacije Vuškovićevog transfera, kroz period od 18 mjeseci, na gore navedenim stavkama mogao uprihoditi više od 10 milijuna eura.
Samo ovi podaci ruše teoriju o “all-in“ strategiji predsjednika uprave i nužnosti plasmana u skupine europskog natjecanja. Istina, ulazak u skupine minimalno Konferencijske lige na ljeto je ultimativni cilj, no ako do toga ne dođe klub neće biti teže financijski uzdrman. Uz prodaju jednog iz plejade mladih igrača financijska konstrukcija će biti zatvorena.
Trofej
Svi koji vole Hajduk maštaju o trofeju, a čini se nitko više od samog predsjednika uprave koji se u javnim istupima ne libi to opetovano isticati, svjesno stavljajući umjereni pritisak na leđa igrača koji su i selektirani tako da mogu odgovoriti presiji s tribina, web portala i tiskovina. No pritom nije bahat i neracionalan te je svjestan da su šanse na strani prvenstvenog lidera te da rastu s protokom vremena i da će na vrhuncu biti u sljedećoj sezoni, kad trenutačni kadar dođe do optimalne uigranosti, a sportski direktor sve začini s još ponekim kapitalnim pojačanjem.
No bez alibija, Jakobušić želi i sad i odmah, istovremeno planirajući dodatno osnaživanje kadra za sljedeće sezone.
Izazovi
Hajduk ima blago u vidu tri ključna čovjeka i nužno je da ostanu na okupu. Naprosto, jedan od njih još i može pogriješiti u donošenju odluke, ali kad se udruže tri pametne glave, šansa za to jako je mala. Navedenom sinergijom pokrenuli su lokomotivu, klub grabi naprijed i njihova je dužnost da ne dozvole da ih se gurne s tračnica.
Kao što je lakše osvojiti nego obraniti titulu, tako je i lakše klub privremeno podići nego ga dugoročno održati na pravoj stazi i u progresiji. Pokazali su da znaju, a sljedeći izazov je održati nepokolebljivost u slučaju prvog ili, nedajbože, drugog rezultatskog neuspjeha, jer je uspjeh uz ovako kvalitetan rad neminovnost, i to u jako bliskoj budućnosti.
Čemu se radovati
Kako je krenulo, u sljedećih 6 do 12 mjeseci na Poljud bi moglo doći još povratnika poput Filipa Bradarića ili mokrog navijačkog sna – Ivana Perišića.
Uz očekivanu eksploziju Biuka i Ljubičića, na vrata prve momčadi kucaju iznimni talenti poput Pukštasa, Ćubelića, Čuića...
Mogli bi hajdukovci u sljedećim godinama nadoknaditi godine muke i tuge, ali polako, utakmicu po utakmicu, do prvog trofeja.
Dnevnik.ba