Sjajnim nastupima na Europskom prvenstvu 1996. u Engleskoj, kao i dvije godine kasnije na SP-u u Francuskoj, Stanić je potvrdio vrhunsku klasu, iako se može reći da je u svakoj utakmici praktički nastupao na drugoj poziciji. Taj je nogometaš uistinu mogao igrati sve, da je trebalo bio bi i dobar golman. Bio je i napadač, i zadnji vezni, i bočni, i ovaj, i onaj… Izbornik Ćiro Blažević koristio ga je uvijek na mjestu gdje je “curilo”, piše dnevno.hr.
Veliki je bio šok naše nogometne javnosti kada se Stanić ’96. u Engleskoj pojavio na mjestu desnog bočnog. Na toj poziciji nikad prije nije igrao. Na lijevoj strani je sjajno igrao Robert Jarni, desna je uvijek bila problematična. Sve do pojave Marija Stanića.
Uvijek je bio omiljen u momčadi, uvijek dobro raspoložen, spreman na šalu, ali nevjerojatno ozbiljan i požrtvovan na terenu. Uostalom, Stanić je sjajno igrao i u Portugalu za Sporting, u Belgiji za Brugge gdje je bio i najbolji strijelac prvenstva, ostavio silan trag u Parmi, a konačno ga je uzeo i Chelsea. Bio je vrhunski profesionalac, poželjan u svakoj momčadi…
Letio terenom i oduševljavao
Stanić je i strijelac prvog hrvatskog gola na SP-ima, baš on je postigao uvodni gol u prvoj utakmici protiv Jamajke. Bila je to za njega zaslužena nagrada za žrtvu koji je podnosio u reprezentaciji. Odigrao je na svjetskoj smotri 1998. godine svih sedam utakmica za reprezentaciju, pamtimo ga s kosom obojanom u plavo kako je letio terenom.
Svoju je nogometnu karijeru započeo u Željezničaru iz Sarajeva. Još 1992. godine uspijeva pobjeći iz ratom zahvaćenog Sarajeva i dolazi u Zagreb te prelazi u zagrebački HAŠK Građanski odnosno Croatiju, današnji Dinamo. U Maksimiru provodi sezonu 1992/93 i osvaja s klubom naslov prvaka Hrvatske. Nakon toga prelazi u Sporting Gijon. Godine 1995. otišao je u portugalsku Benficu, pa zatim u belgijski Club Brugge, u kojem je postao najbolji strijelac belgijske Jupiler lige s 20 pogodaka.
U Italiju odlazi 1996. godine gdje igra u Parmi u kojoj se zadržao 4 sezone, do 2000. godine, kad odlazi u Chelsea iz Londona. Prva utakmica u plavom dresu londonskog kluba zapamćena je po njegovom predivnom voleju koji je završio u mreži. No, nije tako nastavio pa je dolaskom Abramoviča, između ostalog i zbog teške ozljede koljena napustio klub i zaključio karijeru.
Njegova je karijera puna zgoda i dogodovština, a on ih zna duhovito prepričati…
Prije polufinalnog dvoboja protiv Francuza na stadionu St. Dennis u Parizu, Stanić je francuskim reporterima u mikrofon izgovorio:
„Optimisti smo. Ovo je naša utakmica, kao što će i finale biti naše„.
Nakon tog polufinalnog dvoboja kojeg su Francuzi uz obilatu pomoć sreće dobili 2-1, a oba gola za domaću momčad postigao je Lillian Thuram, francuski su se novinari sjetili Stanićevih riječi.
Zabio ‘najbolji gol u povijesti Chelseaja’
„Stanić motivirao tricolore”, pisali su tada.
Kasnije je Mario Stanić nastupao u Parmi baš s po nas kobnim Thuramom. I znao mu je Thuram onako u šali predbaciti tu rečenicu prije polufinalne utakmice Svjetskog prvenstva.
„Nikad prije, a niti poslije utakmice s Hrvatskom nisi zabio gol, kamoli dva„, odgovarao mu je Stanić.
Nastupio je Mario Stanić za Hrvatsku i četiri godine kasnije na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji kada je Hrvatska eliminirana već u skupini nakon 0-1 protiv Meksika, 2-1 s Italijom i 1-0 porazom kontra Ekvadora.
Igrao je prvu utakmicu protiv Meksika, a kao pričuva ušao u dvoboju s Ekvadorom. Izbornik Mirko Jozić uveo je Stanića pred kraj dvoboja s Ekvadorom koji nije imao šanse za prolaz, a vodio je protiv Hrvatske 1-0. Našoj momčadi, pak, trebala je pobjeda za prolaz, a gubila je… Igra hrvatske reprezentacija se raspadala, a legenda kaže da je Stanić u trenutku kada je ulazio na teren priupitao izbornika:
„Izborniče, a gdje ja igram„?
Toliki je kaos bio…
Dnevnik.ba