Taj švedski gigant brze mode AFP-u je rekao kako reciklirani materijal omogućuje “industriji da smanji ovisnost o čistome poliesteru napravljenom od fosilnih goriva”.
No problem je u tomu što “93 posto svih recikliranih odjevnih tekstilnih predmeta danas proizlazi iz plastičnih boca, a ne stare odjeće”, rekla je Urska Trunk iz aktivističke grupe Changing Markets. Drugim riječima – iz fosilnih goriva.
I dok se plastična boca može reciklirati pet ili šest puta, majica kratkih rukava od recikliranog poliestera “više se nikada ne može reciklirati”, rekla je Trunk.
Neprofitna tvrtka Textile Excange upozorava da je gotovo sav reciklirani poliester izrađen je od PET-a (polietilen tereftalata) iz plastičnih boca.
U Europi se većina tekstilnog otpada odlaže ili spaljuje. Samo 22 posto se reciklira ili ponovno koristi, a većina se kasnije upotrebljava za pretvaranje u izolacijske materijale, za punjenje madraca ili za izradu krpa za čišćenje.
“Manje od jedan posto tkanine koja se koristi za proizvodnju odjeće reciklira se u novu odjeću”, rekli su AFP-u iz Europske komisije.
Recikliranje tekstila je “puno složenije od recikliranja ostalih materijala, poput primjerice stakla ili papira”, kazali su iz tvrtke Lenzing Group, austrijskog proizvođača poznatog po izradi vlakana na bazi drva.
Neki su odjevni predmeti “nereciklabilni”
Za početak, odjeća izrađena od više od dvaju vlakana zasad se smatra ‘nereciklabilnom’.
Sva odjeća koja se može reciklirati mora se razvrstati po boji, a zatim joj se moraju ukloniti patentni zatvarači, gumbi, nitne i ostali materijali.
To je često skupo i zahtjevno, kažu stručnjaci, premda se s pilot projektima u Europi već započelo, rekla je Lisa Panhuber iz Greenpeacea. No Trunk smatra da je takva tehnologija “tek u povojima”.
Rješenje bi se moglo pronaći u ponovnoj upotrebi pamuka. No kad se pamuk reciklira, kvaliteta mu toliko pada da se često mora tkati i s drugim materijalima, kažu stručnjaci, što nas vraća na problem odjeće od miješanih tkanina.
Da bi završile krug recikliranja brojne modne marke umjesto toga koriste recikliranu plastiku, što ljuti i frustrira zaposlene u prehrambenoj industriji, koja plaća skupljanje iskorištenih PET boca.
“Budimo jasni: Ovo nije krug recikliranja”, poručili su predstavnici industrije pića u sumornome otvorenom pismu Europskom parlamentu prošle godine, osudivši “zabrinjavajuć trend” modne industrije koja govori o “zelenim politikama koje se zalažu za upotrebu recikliranih materijala”.
Recikliranje poliestera još je jedna slijepa ulica, smatra Lauriane Veillard iz mreže Zero Waste Europe (ZWE).
“Poliester je često nečist materijal, pomiješan s drugim materijalima poput elastina ili likre, što u začetku sprečava bilo kakvo recikliranje”, upozorila je.
Jean-Baptiste Sultan, iz francuske nevladine organizacije Carbone 4 također osuđuje upotrebu poliestera te konstatira: “Od proizvodnje do recikliranja poliester zagađuje vodu, zrak i tlo.”
Skupine za zaštitu okoliša zapravo zahtijevaju da tekstilna industrija u potpunosti prestane proizvoditi predmete od poliestera, unatoč tomu što oni čine više od polovine njihove proizvodnje, kažu iz Textile Exchangea.
Ugljični otisak
Pa gdje završavaju sve te planine poliestera i miješanih tkanina koje se ne mogu reciklirati nakon što ih zapadni potrošači poslušno odnesu u kante za recikliranje?
Gotovo polovina tekstilnog otpada prikupljenog u Europi završi na afričkim tržištima rabljene robe, običino u Gani ili se, još češće odbacuje na “otvorenim odlagalištima”, podaci su Europske agencije za okoliš (EEA) iz 2019.
Još 41 posto tekstilnog otpada bloka odlazi u Aziju, uglavnom “u namjenske gospodarske zone gdje se razvrstava i obrađuje”.
“Upotrijebljeni tekstil uglavnom se prerađuje u industrijske krpe, izolacijski materijal ili se ponovno izvozi za recikliranje u neke azijske zemlje ili za ponovnu upotrebu u Africi”, objavila je agencija.
Cilj novoga pravila EU-a usvojen u studenome je zajamčiti da se izvozni otpad reciklira, a ne odlaže.
No EEA je priznala da postoji “nedostatak dosljednih podataka o količini i sudbini rabljenog tekstila i tekstilnog otpada u Europi”.
‘Mit’ o recikliranju
Strašna je istina da je “recikliranje odjeće mit”, kazala je Greenpeaceova stručnjakinja za potrošače Lisa Panhuber.
Drugi se pak okreću novim biljnim vlaknima. Primjerice, njemački brend Hugo Boss za izradu nekih od svojih tenisica koristi ‘pinatex’, materijal izrađen od lišća ananasa.
No neki stručnjaci upozoravaju da bismo mogli upasti u još jednu zamku. Thomas Ebele iz tvrtke SloWeAre dovodi u pitanje način na koji se ta netkana vlakna drže zajedno, a to je “u većini slučajeva” zahvaljujući termoplastičnom poliesteru ili PLA materijalu, koji se smatra polukristalnim polimerom.
Ebele kaže kako to znači da se ni ta odjeća ne može reciklirati te upozorava da “biorazgradivo ne znači i kompostabilno”. Dodaje da se neka od tih vlakana moraju razgraditi industrijskim putem.
Celeste Grillet iz organizacije Carbone 4 smatra da je “najveći problem u količini odjeće koja se danas izrađuje”.
Za Lisu Panhuber i Greenpeace rješenje je jednostavno: kupujte manje odjeće. “Moramo smanjiti potrošnju, moramo pokušati popraviti, ponovno koristiti, odnosno ponovno upotrijebiti odbačene predmete ili materijale tako da stvorimio proizvod veće kvalitete ili vrijednosti od originala”, poručila je.
Dnevnik.ba